Možda ste nekad negdje čuli, svašta ljudi čuju o meni – a dijelom to što čuju je i istina, da ja pse hranim sirovim mesom.
Vlasnica sam nekoliko pasa, dva su samo moja, a najstariju curu dijelim s bivšim mužem. Potpuno je luda za njim, tako da je veliku većinu vremena kod njega. Ona je, kao i najmlađa članica moje čudne obitelji, mješanac u tipu bull, a svi znamo da su to veliki i moćni psi. Neki ih se boje, neki obožavaju, ali svakako su to ozbiljne životinje ogromnog apetita.
Treći pas, srednje dijete, maleni je mješanac koji izgledom podsjeća na pekinezera, a po svim ostalim karakteristikama je ludi terijer.
Prvi pas kojeg sam imala kao odrasla žena uginuo je od torzije ( uvrtanje želuca po uzdužnoj osi pri čemu dolazi do akumulacije plinova, pas postaje nemiran i ne može se smjestiti, u našem slučaju ja nisam dovoljno brzo prepoznala simptome i već je bilo kasno ) zbog čega sam, premda psi s kojima dijelim dom navodno nisu u posebnoj opasnosti, izuzetno oprezna po pitanju njihove prehrane.
U mojoj glavi sve je vrlo jednostavno posloženo kad se o sirovoj hrani radi - dostupna je, povoljna, sami birate sastojke, većina mesara na pitanje 'Imate li kaj za pesa?' reagira vrlo susretljivo i uglavnom znaju što ponuditi i po kojoj cijeni. Mnogi vlasnici primjećuju da je koža zdravija, dlaka sjajnija, zubi čišći i da njihovi ljubimci imaju više energije.
S druge strane, nutricionisti tvrde da neuravnotežena prehrana tog tipa dugoročno šteti zdravlju, ne preporučuje se psima koji imaju problema s bubrezima i jetrom, a i opasnost od parazita i bakterija je prisutnija. Štenci bi također trebali pričekati neko vrijeme jer zbog nedostatka kalcija i fosfora može doći do deformacije kostiju.
Puno korisnih informacija možete naći u knjizi Iana Billinghursta ‘Give your dog a bone’ gdje se, uz ostalo, ne preporučuje konzumacije svinjetine. Surfajući sam doznala da se u Hrvatskoj meso svinje ne testira na lažnu bjesnoću (Aujeszky bolest, pseudorabies) jer nije štetna za ljude. Međutim, za pse i mačke jest. Nakon razvijanja simptoma smrt nastupa vrlo brzo. Riba i meso divljači trebali bi biti zamrznuti 3 tjedna prije nego ih ponudite psu.
Najpovoljnija i najsigurnija varijanta je, čini se, piletina. Ako psa hranite isključivo mesom, omjeri su 80 posto mesa, 10 posto kosti, 5 posto jetre i 5 posto ostalih organa. Što se voća i povrća tiče, moja najmlađa kujica je luda za jabukama, ali kako ona zaista ne bira, važnije mi je znati što izbjegavati. Avokado, trešnje, grožđe, rajčice, šparoge, gljive i luk nikako ne bi trebalo davati psima.
Naravno, za sve one koji ne žele previše razmišljati ili im se možda gadi baviti mesom, tu je BARF (Bones And Raw Food, u prijevodu - kosti i sirova hrana, prema preporukama već spomenutog dr. Billinghursta). Gotova sirova hrana gdje su stručnjaci razmišljali umjesto nas. Osim mog malog Oberona koji iz meni nepoznatih razloga voli samo suhu hranu, nisam još srela psa koji s oduševljenjem ne pojede cijelu porciju.
Postoje, naravno, i ljudi koji smatraju da je pse primjereno hraniti vegetarijanski. Ako ovo čitate i spadate među takve čudake, a ujedno uživate u tome da vas se grubo vrijeđa, slobodno mi se javite.