Div iz vrta

Omišanin na terasi pronašao golemu kišnu glistu dugu 70 centimetara

Muškarca je, kako i sam priznaje, nemalo iznenadila životinja koju je u prvi mah zamijenio za zmiju
 Privatni album/Slobodna Dalmacija
Muškarca je, kako i sam priznaje, nemalo iznenadila životinja koju je u prvi mah zamijenio za zmiju

Neobičan prizor zatekao je stanovnika Omiša tijekom današnjih obilnih kiša, kada je na terasi ispred kuće ugledao životinju za koju je, kako kaže, u prvi tren pomislio da je riječ o mladoj zmiji. No ubrzo se ispostavilo da se radi o kišnoj glisti.

— Kad sam je vidio, pomislio sam: “Ovo nije baš normalno.” Bila je duga preko pola metra, debela kao prst. Uz nju sam stavio metar i fotografirao, da imam dokaz — kaže čitatelj koji je fotografiju poslao u redakciju Slobodne Dalmacije.

Na istome mjestu u kanjonu Cetine redovito ima bliske susrete s nizom zanimljivih životinja: rijetkih pjevica, ježeva, kornjača, fazana, vjeverica, puhova, pa čak i velike sove ušare koja je hladnokrvno sletjela na balkon.

Kišne gliste iznimno su korisne za ekosustav, ali primjer ove veličine spada u rijetke prizore u našim krajevima. Obično narastu do tridesetak centimetara, dok se veći primjerci poput ovoga ne viđaju svaki dan.

Ta nježna životinja pripada porodici Lumbricidae, a kod nas je najrasprostranjenija vrsta Lumbricus terrestris, poznata kao obična gujavica ili kišna glista. To je vrsta koja voli vlažna, rahla i humusna tla, kakvih u priobalju ima sve više zahvaljujući blagim zimama i intenzivnijim oborinama.

image
Privatni album/Slobodna Dalmacija

Kišne gliste zbog prehrane smatraju se čistačima tla. Hrane se organskim materijalom iz zemlje: raspadnutim lišćem, korijenjem, gljivicama, mikroorganizmima i sitnim česticama humusa. Njihov je probavni sustav izuzetno učinkovit i zbog toga igraju veliku ulogu u stvaranju plodnog tla — otuda dolazi i poznata agronomska izreka da gdje ima glista, tlo je živo i zdravo.

Iako se mnogima gliste čine kao kratkotrajna pojava, pojedini primjerci ove vrste mogu živjeti između četiri i osam godina, a u idealnim uvjetima i dulje, ovisno o broju prirodnih predatora poput ptica, ježeva i gmazova.

Zanimljivo je da su kišne gliste hermafroditi — svaka jedinka ima i muške i ženske spolne organe. Tijekom parenja dvije se gliste spoje trbušnim dijelom i međusobno razmijene spermije. Nakon toga stvaraju tzv. kokone — mala, žućkasta jajašca u kojima se razvija potomstvo. Iz kokona izlaze glistice koje već od rođenja imaju sve osnovne funkcije odrasle jedinke, samo u smanjenom mjerilu.

Iako se gliste često mogu susresti nakon kiše, primjerak iz Omiša, koji prema tvrdnji čitatelja mjeri oko 70 centimetara, spada u kategoriju onih koje se viđaju jednom u životu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. studeni 2026 16:16