Sva su stvorenja čudesna na svoj način, no ima onih za koje nam je, iz razumljivih razloga, jasno da ne živimo u isto vrijeme. Ti su razlozi uglavnom vezani za pitanje naše sigurnosti.
Jedan takav stvor, koji je nesumnjivo bio ljubak, je pliosaur. Znanstvenici u Velikoj Britaniji su iz žive stijene u britanskom Dorsetu iskopali glavu tog stvorenja, odnosno, njene ostatke. Riječ je o dva metra dugačkoj lubanji, koja nam jasno govori zbog čega je dobro da boravimo istovremeno na planetu. Istina, riječ je o morskim stvorenjima, a ne kopnenim.
No, s obzirom na to da su ovom momku u čeljusti pronašli 130 iznimno dugih i oštrih zubiju, da je bio dug između 10 i 12 metara, vrlo brzo plivao i jeo sve na što je nailazio (uključujući i pripadnike svoje vrste), jasno je da turizam koji počiva na morskim radostima ne bi bio naočito razvijen.
No, bez brige - ovih simpatičnih i gladnih plivača nema među nama već nekih 66 milijuna godina, tako da smo sigurni.
Ono što je fascinantno kod ovoga pronalaska jest da se radi o najočuvanijem fosilu ove vrste životinje.
- Ovo je jedan od najboljih na kojima sam ikad radio. Ono što ga čini posebnim jest što je cjelovit. Ne znam niti jednog koji je pronađen u ovako savršeno očuvanom stanju. Ako i postoji neki, uglavnom im nedostaje neki dio tijela - rekao je za BBC paleontolog Steve Etches.
Nevjerojatno je kako je do ovog otkrića uopće došlo. Sasvim slučajno, za vrijeme jedne šetnje, Steveov prijatelj (koji također obožava fosile) naišao je na sam vrh njuške pliosaura. Pošto mu je taj komad kosti bio pretežak da bi ga sam nosio, otišao je po Stevea i njih su dvojica sklepali nekakva nosila, na kojima su fragment fosila prenijeli na sigurno.
No, čim su taj dio posla završili, upitali su se gdje je ostatak tog stvorenja. Liticu su pretražili dronom i odredili mjesto na kojem se vjerojatno nalazi, a onda je trebalo, viseći s užeta 15 metara iznad plaže, polako iz stijene izvući ostatke. To je vrlo težak i delikatan posao, no uspješno je priveden kraju.
Paleobiologinja Emily Rayfield već je ispitala velike kružne otvore na stražnjoj strani glave životinje. Oni su joj otkrili koliko su veliki morali biti mišići koji su upravljali čeljusti i silama koje su nastale kad su se njegova usta zatvorila i zgnječila plijen. Zaključila je da se radi o dvostruko jačoj snazi zagriza od one koju imaju morski krokodili, koji danas nose titulu stvorenja s najsnažnijim zagrizom na svijetu.
- Što se tiče strategija hranjenja, vjerojatno je ista. Krokodili stisnu svoju čeljust oko plijena i zatim se okreću, kako bi otrgnuli neki dio tijela žrtve. To je karakteristično za životinje koje imaju proširene glave na stražnjoj strani, a to vidimo kod pliosaura - pojasnila je Rayfield.
Postoji nešto veoma zanimljivo kod ovog stvora - na glavi mu je rupa u kojoj se nalazilo treće oko. Ono je bilo osjetljivo na svjetlo i moglo mu je pomoći u lociranju drugih životinja, posebno kada je pliosaur izranjao iz dubokih, mutnih voda.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....