Nekima je taj zvuk prekrasan, drugima jeziv. Svakako ga nije moguće čuti na zemljinoj površini, pa su se rijetki od nas imali priliku naviknuti. Glasanje kitova zaista je posebno i ne ostavlja ravnodušnima čak ni one koji ga čuju uživo više puta.
Kitovi su zapravo veoma socijalna bića koja putuju u grupama i neprestano o nečemu ‘razgovaraju‘. Cijeli je niz zvukova koje koriste kako bi komunicirali jedni s drugima. Tri su glavne vrste zvukova koje koriste: kliktanje, zvižduke i svojevrsne pulsirajuće zvukove. Prva skupina, vjeruju znanstvenici, služi za komunikaciju o navigaciji i primanje informacija o onome što ih okružuje, jer se zvuk odbija od objekata pa po tome oni mogu dobiti informacije o njegovom obliku. Ovo glasanje im pomaže da utvrde približava li im se prijateljski nastrojeno stvorenje ili predator.
Druge dvije vrste zvukova koriste se za razne socijalne aktivnosti. Zanimljivo je da pulsirajući zvukovi nalikuju vrištanju, odnosno, mi to tako čujemo. Što se našeg sluha tiče, mi čujemo samo dio njihovih ‘razgovora‘. Naime, za komunikaciju koriste skalu od 30 do oko osam tisuća hz, a mi ne možemo čuti dio komunikacije koji je niži od 100 hz.