Kad mačke nešto naume, to onda tako bude. Ako odaberu ljude, oni nemaju izbora nego da im otvore vrata svog doma. Ako pak odaberu kafić u kojem žele živjeti, nitko im to ne može zabraniti. Mačke su neka neobična energija u Svemiru, ona kojoj se nitko ni ne pokušava suprotstaviti. Čemu, kad svi znamo da će pobijediti.
Tako je bilo i u Osijeku. Jednog se jutra Tomo polako, s noge na nogu, došetao do SF Coffee House Osijek. Vrata su bila otvorena, pa je ušao. Bacio je pogled naokolo, utvrdio da je mjesto sasvim pristojno, popeo se na jednu stolicu i zaspao. Ljudi su ga pustili na miru, misleći da je tu samo privremeno, no mačak je ostao. Odlučio je da mu je kafić dom i to je bilo to.
- Sad je dio inventara i svi znamo da, kad dođemo na kavu, moramo pozdraviti Tomu. Ne može bez toga. Doselio se od susjeda, iako nitko ne zna točno zašto. Neki misle da je susjed udomio još jednu macu, pa je ovaj grintavac spakirao kovčege i otišao, no nismo sigurni u to. Koji god da razlog bio, neka njega nama - kaže nam jedna redovita gošća kafića.
Tomo, doduše, zna malo i prošetati. Kako je kafić preko puta tržnice, mačak redovito mora otići tamo. Uvijek mu netko od gostiju otvori vrata, pa onda on krene u obilazak. Ne treba ni reći da to nije nimalo u duhu razgledavanja načina na koji je arhitektonski oblikovan eksterijer, nego s ciljem žicanja hrane. Uvijek mu upali, tako da se doma vraća punog želudca.
Koliko je vlasnicima kafića ovaj mali crni stvor važan pokazuje i činjenica da je prošle godine, kada je kafić zbog pandemije bio zatvoren, Tomo živio u njemu. Vlasnik je dolazio svakoga dana napuniti mu zdjelicu, promijeniti pijesak i pomaziti ga. Naravno, Tomo je bio veoma sretan kad se sve vratilo u normalu, pa je opet mogao prošetati, dobiti kakav zalogaj i vidjeti što se naokolo događa.
Tko zna, nije Filozofski fakultet daleko, možda je negdje u prolazu susreo i najpoznatijeg knjižničnog mačka u državi - Djivu, koji živi u knjižnici tog fakulteta.