Tita je škotski ovčar star dvije godine i dok nije upoznala svoju udomiteljicu Katarinu nikada nije izašla van. Snijeg, kiša, sunce i vjetar za nju su nepoznanica. Uči se boraviti u prirodi, lajati, ali i hodati jer joj je prije dva tjedna amputirana šapa.
Tita je pas za čije stanje se raspituje mnoštvo ljudi jer je njena nova vlasnica odlučila podijeliti njihovu priču na Facebooku, a sada svakodnevno objavljuje nove dogodovštine i tako stvara online dnevnik njihovog života.
- Gledala sam pse na Njuškalu i naišla na oglas gdje čovjek poklanja škotskog ovčara. Ušla sam u njega i kad sam vidjela sliku psa pomislila sam da ga moram uzet i spasiti. Bila je u jako lošem stanju čak se i na slici vidjelo. Plan je bio uzet ju, srediti i dati dalje na udomljavanje. Sređena bi imala više šanse za udomljavanje - objašnjava nam Katarina Fera koja je na kraju odlučila zadržati psa kod sebe iako već ima 5 udomljenih.
Katarina je pretpostavljala u kakvom će stanju zateći psa jer slike na oglasu nisu bile dobre, no nije imala pojma da je pas toliko loše.
- Morala sam ju ošišati, spavala je u vlastitim fekalijama. Taj čovjek ima 11 pasa u prostoru od 40 kvadrata, psi nikada nisu izašli van jer, kako on kaže, nema ogradu pa da ne pobjegnu, objašnjava nam Katarina koje je odmah nakon preuzimanja psa odvela na šišanje jer se kupanjem i češljanjem ne bi postiglo ništa, objašnjava nam Katarina
Odmah pri preuzimanju je shvatila da pas šepa, no vlasnik joj je tvrdio kako je malo povrijedila šapu te da će proći. Nakon nekoliko dana Katarina je odlučila odvesti ju kod veterinara da provjeri što točno nije u redu. Veterinarka je ustanovila kako je tijekom razvoja Tita iščašila koljeno te je ono nepravilno zaraslo, jedina opcija je bila amputirati šapu jer se operacijom ona ne bi vratila u prvotno stanje. Šapa je bila zdrava, tvrdi Katarina, no koljeno je okoštalo i s vremenom su se tetive skratile.
- Jako joj je bilo teško funkcionirati s tom šapom, obavljala je nuždu po njoj, nije se mogla narediti za spavanje, vukla ju je za sobom. Tita je na amputaciji bila prije dva tjedna i trenutno je na antibioticima i tabletama protiv bolova, no brzo ćemo i s tim prestati, govori nam Katarina dodajući kako joj je nakon amputacije bilo jasno da psa nitko neće udomiti te ga je odlučila ostaviti kod sebe i brinuti se za nju. Ispričala nam je i kako je Tita dobila ime, naime, dok je studirala čuvala je djecu kod jedne obitelji i kad je majka djece rekla "ova teta će vas čuvati", dječak je rekao tita i cijelo vrijeme ju je tako zvao, upravo zbog toga joj je to ime posebno.
Katarina je već nekoliko puta imala susreta s bolesnim životinjama, a kaže da nikada neće zaboraviti škotskog ovčara Milu koja je imala tumor nosne hrskavice kada su ju našli. Mili su prognoze bile jako loše i svi veterinari su joj davali maksimalno 6 mjeseci života, no ona je uz Katarinu i njenog partnera živjela 3 godine. Mila je unatoč teškoj bolesti imala kvalitetan i normalan život, a Katarina je pazila da svakoga dana primi svoju dozu antibiotika i kortikosteroida.
- Nakon Mile sam znala često odlaziti na Njuškalo gledati pse iako sam znala da mi ne treba šesti pas i da ne mogu više udomiti. Tita je posebna, mirna je i neprimjetna, uopće ne osjetim da imam još jednog psa. Ona najbolje funkcionira u kući, iako je problem što ju sada moramo učiti nuždu obavljati vani. Sprijateljila se sa svima, a najviše s Ljuljom.
Osim udomljenih psa, Katarina i njena obitelj spašavaju i ostale životinje, ispričala nam je nedavno kako su naišli na vrabca koji nije mogao letjeti, odveli su ga kod veterinara gdje mu je ustanovljena neurološka bolest te rečeno kako on nikada neće moći letjeti.
- Imali smo izbora ili ga ostaviti u prirodi da ugine ili mu pružiti dom i eto tako smo napravili mjesta i za njega, on je sada kod kćerke u svom kavezu i dobro se slaže s ostalim životinjama, govori nam Katarina, čiji su sin i kćer krenuli istim stopama i spašavaju bolesne životinje s ulice.
Tita ima izgrizenu njušku, a Katarina misli da je to zbog toga što su psi bili zatvoreni 24 sata dnevno te im je grickanje njuški i grebanje međusobno bila zanimacija, no ožiljci će ostati trajni.
- Ona je prazna spužva, prekjučer je prvi puta zalajala. Vani kad smo u dvorištu i drugi psi prolaze i laju ona se povlači i u čudu gleda što se događa. Ništa ne razumije i ne reagira na pozive, ali nije zločesta ni agresivna. Trebat će još dosta rada s njom, no partner i ja i čopor naših pasa se svakodnevno trudimo oko nje, govori nam za kraj Katarina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....