Domaći stručnjak o uništenju podmorja: ‘Umjesto da čuvamo najvrjednije bogatstvo, mi jurimo prema neodrživom razvoju‘

Poznati domaći stručnjak za podmorje, Pero Ugarković, na Facebooku je objavio tekst vezan uz zaštitu podmorja. Prenosimo ga u cijelosti.

- Cijeli život tražim morska bića i samo jednom sam pronašao ovu ribu. To je glavoperčić (Clinitrachus argentatus).

Prije toga godinama sam se pitao gdje je, ima li je uopće negdje kod nas, jer u literaturi gotovo da nije bilo konkretnih podataka, osim nekoliko starijih pojedinačnih nalaza.

To je vrlo rijetka riba, ne samo u Jadranu nego i u Mediteranu. Živi u plitkom obalnom pojasu, među gustim smeđim algama. A takvih obala je sve manje, zbog nasipavanja, onečišćenja, izgradnje luka, izlova prstaca, golobrsta ježinaca i svih ostalih pritisaka koje obala danas trpi...

Slučajno sam je pronašao u Privlaci, dok sam bio u posjetu Nikoli. Bio sam presretan. Odmah smo zajedno nazvali prijatelja ihtiologa Branka da se pohvalimo ovom istom slikom. Kad sam je vidio, osjetio sam veće uzbuđenje nego onda kad sam davno prije ulovio zubaca od deset kilograma.

Moguće je da ova riba živi još negdje, a da ja za to ne znam. Ali baš ovakvi specifični uvjeti, plitka obala, puno algi i mirniji mozaik života uz more, nisu česti. Okolica Privlake jedinstveno je područje, važno ne samo za ovu ribu nego i za stotine drugih vrsta koje tamo još uvijek odolijevaju ljudskim pritiscima.

Pero Ugarković pokazuje jaja morskih puzeva na plastićnoj vrećici

Bozidar Vukicevic/Cropix

Pokraj Sinja samo jedno brdo čuva stanište endemske dalmatinske tile, a tamo se htio sagraditi kamenolom. Na sreću, spriječen je jer je tila vidljiva, miriše i stvara ugodu tisućama ljubitelja prirode.

Bogatstvo našeg podmorja rijetko tko doživljava na isti način. O njemu se gotovo uopće ne razmišlja, a biolozi koji rade elaborate zaštite, koji bi trebali znati što je tila pod morem, često mjesto zahvata niti ne pogledaju, nego pišu ono što treba njihovu poslodavcu, investitoru.

A i u moru živi nebrojeno puta više naših dalmatinskih tila, velebitskih degenija, bjeloglavih supova i risova. Živa bića čija je ekološka uloga jednako važna, a ponekad i važnija od bilo koje vrste na kopnu.

Umjesto da čuvamo najvrjednije bogatstvo koje imamo, zdravi ekosustav koji nas hrani, štiti i održava, mi samo jurimo prema neodrživom turističkom razvoju. Utrkujemo se tko će uzeti više novca za izgradnju sadržaja za strance koji su tu jedan tjedan u godini. Prema “uređenju” obale za buduće investitore koji grade uz more. Prema dodatnim sadržajima za ljude koji su tu stoljećima živjeli sasvim dobro i bez tih dodatnih sadržaja.

Ako mene pitate, turiste koji žele vidjeti i poticati mrtvi Jadran ne želim ovdje ni pod koju cijenu. Smatram da ima i više nego dovoljno onih koji žele doći upravo zato što bi znali da kraj Sinja živi dalmatinska tila, a kraj Privlake glavoperčić.

Uostalom, da vi idete u drugu državu na ljetovanje, biste li više cijenili domaćina koji je uništio prirodu ispred svoje kuće ili onoga koji ju je očuvao i ponosno rekao da pripada narodu koji drži do svoje baštine? - poručio je Ugarković.