ZA RASPLAKATI SE

Poznati televizijski voditelj napisao knjigu i otkrio "Pas Maxwell bio je moj anđeo čuvar!"

U "One Of The Family" novinar je opisao svoju potragu za korijenima, ali i važnu ulogu ljubimca kojeg je nabavio tek kasnije u životu
Ilustracija
 Jamie Kingham/Imagesource/Profimedia
U "One Of The Family" novinar je opisao svoju potragu za korijenima, ali i važnu ulogu ljubimca kojeg je nabavio tek kasnije u životu

- Punih 35 godina nisam imao psa. Potrošene su to godine. Nisam ni shvatio koliko trebam jednog dok nije došao Maxwell - kaže poznati škotski televizijski voditelj i novinar Nicy Campbell, autor knjige "One Of The Family" čiji je podnaslov "Kako je pas zvan Maxwell promijenio moj život", piše you.co.uk

Njegova je priča posebna. Usvojen je kao dijete i svi su ga voljeli. Završio je fakultet, zaposlio se, postao popularan, a sa suprugom ima krasan brak i četvero djece. Dugo vremena činilo se da je u njegovom životu sve savršeno. No, onda su se počeli javljati problemi. Tuga, nesanica, promjene raspoloženja... Tada se, kako sam kaže, poput meteora u njegovom životu pojavio Maxwell.

- Od prvog trenutka kad je on stigao, znao sam da sam siguran. Shvatio sam da je naša povezanost takve vrste da onaj osjećaj odbačenosti iz djetinjstva, kojeg nikad nisam prevladao, više na mene neće imati tako jak utjecaj kao prije. Maxwell je bio uz mene kad sam bio van sebe od sreće, ali i kad sam se raspadao - rekao je Nicky.

image
Picture Capital/Alamy/Alamy/Profimedia

Ispričao je kako je, unatoč činjenici da je usvajanjem postao dio prekrasne obitelji, uvijek bio prilično loman. Htio je biti normalno dijete, a ne osjećati se kao dijete nekog stranca. Koliko god se trudio, nije mogao zaboraviti činjenicu da je napušten. U 20-tima je saznao tko su mu roditelji te da ga je majka ostavila jer se nije mogla brinuti za njega. Kad su se sreli, među njima nije bilo povezanosti. Odbio je čitati njena pisma i nisu se nikad više susreli. Taj dio njegova života bio je završen.

U narednim godinama sve se činilo normalnim, no onda je došlo do potpunog loma. Psihijatar je Nickyju dijagnosticirao kliničku depresiju i bipolarni poremećaj. Dobio je lijekove. Jednog je popodneva sa psom sjedio na kauču i sjetio se ladice pune neotvorenih pisama. Poslala mu ih je, u godinama prije svoje smrti, njegova biološka majka,

- Popeo sam se stepenicama da odem po njim, a Maxwell me slijedio, kao da je i on dio moje misije. Moj anđeo čuvar. Sama činjenica da je bio uz mene dala mi je snagu da to napravim. Otvorio sam ih i pročitao, sva. To me izliječilo i zauvijek zacijelilo neke rane. Na kraju, zahvalan sam svima koji su mi pomogli, ali i mojem najboljem prijatelju, onome koji mi je pomogao da budem ja i najbolja verzija sebe. On je moj terapeut na četiri noge, onaj koji nikad ništa nije rekao ali sve razumije - rekao je Nicky i dodao:

- Onaj koji mi je pokazao da nema potrebe da se skrivam ili pretvaram, koji mi je pomogao da rasvijetlim svoje djetinjstvo i razumijem ga. Kako bi Maxwell ikad mogao biti s nekim drugim, tko nisam ja? Ne mogu to zamisliti. On mi je, svojim prisustvom i ljubavlju, pomogao da budem ono što jesam - zaključio je Nicky.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. studeni 2026 21:30