U zadnje vrijeme sve više je priča o medvjedima koji dolaze blizu ljudima. Jedu naše ostatke hrane, kupaju se u našim bazenima, otvaraju vrata naših kuća i spavaju u našim sobama. Neki su čak prekinuli hibernaciju i sad cijelu godinu godaju naokolo i kradu hranu. Ne možemo reći da su se pripitomili, ali neki od njih su se izvrsno prilagodili modernom životu.
Recimo, Juan Carrito. Taj se smeđi medvjed iz divljine vratio doma. Uporan momak, očajan što su ga ostavili usred ničega, hodao je 150 kilometra da bi se vratio u talijanski gradić Roccaraso. Na putu tamo je prošao uz nekoliko drugih gradova, no oni ga nisu zanimali. Nije se htio vratiti u civilizaciju, nego u svoj dom.
Primjećen je na stanici vlaka u utorak, tri tjedna nakon što je bio poslan u divljinu. Stručnjaci su bili uvjereni da će se prilagoditi prirodnom okruženju. No, on se naviknuo na ovaj grad, kojeg toliko često posjećuje da se praktično može smatrati njegovim stanovnikom.
Medvjed je postao prava zvijezda društvenih mreža kad je prošle godine provalio u pekaru i nasrnuo na svježe ispečene kekse. Dok se on prejedao, stigli su pripadnici službi, koji su ga ulovili i premjestili na udaljeno mjesto u planinama. No, on se vratio, pa su ga opet ulovili i početkom prošlog mjeseca odveli još dalje.
Da mu je Roccaraso prirastao srcu mogo se vidjeti i po tome što je često spavao među borovima na ulazu u gradić, prije nego bi krenuo u potragu za hranom. Nikad nije bio izbirljiv: kopao je po smeću i jeo ostatke pizza i sendviča, a pio je iz dontana. Psi su ga jako voljeli, a i on njih, pa su se često igrali.
Sad nitko ne zna što da radi. Medvjed ima ogrlicu, pa se njegovo kretanje prati. To će se raditi i dalje, a onda će se donijeti odluka: da li da ga opet ulove ili da ga ostave na miru, da živi kao 1501. stanovnik malenog grada.