Prošlo je deset godina otkako je jedna žena uskočila u dvorište sa sjekirom da je oslobodi....

Prošlo je deset godina od onog dana kad je predsjednica osječke udruge Pobjede preskočila ogradu jednog dvorišta u Bilju sa sjekirom u ruci. Njena jedina namjera bila je uništiti kavez i iz njega izvući nesretnu kujicu koja se tada zvala Domoslava. Ili se možda nije zvala, ali to je ime bilo napisano na kućici u kojoj je bila zatočena. Bez hrane, bez vode, na suncu, podignuta od tla.

Slučaj je bio prijavljen policiji i veterinarskoj inspekciji. U tom času životinja je bila bez hrane i vode deset dana. No, premda su se institucije složile da psa treba pustiti van, nitko to bez sudskog naloga nije smio napraviti.

Domoslavina kućica

Udruga Pobjede

Onda je proradila sjekira i kujica je izvučena van. Predsjednica udruge je privedena i ispitana, no na kraju nije prekršajno prijavljena, jer je spašavala nečiji život. Nesretna kujica smještena je kod veterinara, koji je bio šokiran dehidriranom životinjom teškom svega tri kilograma. Njena vlasnica nije reagirala na molbe da je nahrani, pusti, nešto učini, pa je zbog toga malena došla u takvo stanje. Kujica je dobila ime Duška, a dom je pronašla u domu volonterke udruge Pobjede.

Ona je tim povodom napisala dirljiv tekst.

- Evo za koji dan je deset godina kako je moja Duška dobila priliku za novo rođenje pa je red da se pohvalimo. Njena nesreća je odjeknula po cijeloj Hrvatskoj, puno je ljudi tada saznalo za azil, neke je privukla da volontiraju. Zbog nje smo izašli na ulicu demonstrirati. Prošle smo nas dvije svašta u tih sedam godina otkako sam je udomila. U vrijeme koje je provela u azilu bila je ozloglašena: kad bi izlazili iz boksa nakon što bi je nahranili, volontere bi nastojala ugristi za guzu. Uvijek i svaki put. Kidala je i žicu boksa - sjeća se njena udomiteljica.

Spašavanje Domoslave

Priznaje kako Duška nikad nije bila sladak i simpatičan pas, ali s obzirom na sve što je prošla, to se nije moglo ni očekivati. Puno je toga izliječeno s vremenom, no neke se stvari nisu promijenile.

- Uvijek reži. Na sve - nekad čak i na zid! Ne voli da joj se uđe u njen metar osobnog prostora, a ne voli ni da joj se netko unese u lice. Znam ja da su male šanse da bi je netko drugi trpio ovakvu kakva je, ali meni je savršena. Sad ima 15 godina. Slabije vidi, ima artritis prednjih zglobova. Jedina je sreća što voli svog veterinara, inače ne znam što bi. Ja sam joj centar svijeta, a ona meni... To je ona posebna ljubav, zaštitnička, jer joj želim nadoknaditi sve užase koje je prošla - kaže njena udomiteljica.

Nekad i danas