Iz pulskog akvarija pohvalili su se kako su po prvi put uspjeli prilagoditi grdobinu mrkulju (Lophius piscatorius) akvarijskim uvjetima. Bakterijska upala na repu u potpunosti je nestala, a nedugo zatim, riba je počela samostalno loviti živi plijen, ali i hranu ponuđenu na štapu.
- Razlog nastajanju snažne bakterijske upale, koja započinje na repu, leži u tome što ulov mrežom ili koćom ostavlja tragove na njezinom tijelu koje nije poput većine ribe prekriveno i zaštićeno ljuskama. Ova izvanredna grabežljivica ima i specifičan način hranjenja; dok miruje na dnu, koristi svoje produžene šipčice kako bi privukla plijen. Kada se plijen približi njezinim ustima, ona ih brzo otvara, stvarajući pritom snažno strujanje vode koje doslovno usisava plijen - pojasnili su.
U Jadranu žive dvije vrste; grdobina mrkulja i grdobina žutka (Lophius budegassa). Raspoznaju se po tome što je grdobina mrkulja veća (do 2 metra), teža (do 58 kg), na drugoj leđnoj peraji ima 11 do 12 šipčica i ima bijelu potrbušnicu (eng. white angler), dok je grdobina žutka (eng. Black bellied Angler) u pravilu manja (do 70 centimetara), teži do osam kilograma, a na leđnoj peraji ima 8 do 9 šipčica te ima potrbušnicu crne boje. Grdobina žutka primarno se hrani rakovima, dok grdobina mrkulja preferira ribe. Po IUCN kategoriji ugroženosti u Hrvatskoj, grdobina žutka ubraja se u najmanje zabrinjavajuće svojte, dok se grdobina mrkulja ubraja u gotovo ugroženu vrstu.