Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije dana 27. listopada 2022. godine u večernjim satima zaprimila je dojavu o opaženoj jedinki sredozemne medvjedice (Monachus monachus) kao i videosnimku iste na predjelu Danče u blizini stare gradske jezgre Grada Dubrovnika, što je prva potvrđena dojava o ponovnom pojavljivanju sredozemne medvjedice u akvatoriju Dubrovnika. Javna ustanova dojavu je zaprimila od odgovornog sugrađanina Denisa Dilberovića, koji ju je sasvim slučajno uočio i snimio kamerom u jutarnjim satima, u 7:55 h za vrijeme snimanja ribolova.
Do danas, Javna ustanova zaprimila je više dojava o opaženoj sredozemnoj medvjedici u području Dubrovačko-neretvanske županije i to na području posebnog rezervata u moru i području europske ekološke mreže Malostonski zaljev, kao i u području značajnog krajobraza Rijeka Dubrovačka, u blizini izvorišta rijeke Omble. Međutim, nitko nije uspio jedinku sredozemne medvjedice snimiti, čime bi se službeno potvrdio njezin nalaz i prisutnost. Vjeruje se da će se sredozemna medvjedica u budućnosti ponovno nastaniti i podizati mlade te stvoriti stabilnu populaciju u području akvatorija Dubrovačko-neretvanske županije, ali i preostalog dijela Republike Hrvatske.
Djelatnici Javne ustanove u suradnji s Udrugom BIOM sudjelovali su u monitoringu ove vrste i njezinih staništa na području akvatorija Dubrovačko-neretvanske županije, u okviru kojega su se, osim potencijalnog pronalaska žive jedinke, pretraživale potencijalne lokacije njezina staništa u kojima bi se odmarala ili podizala mlade.
Ovim putem pozivaju se svi sugrađani, ali i posjetitelji Županije, koji provode vrijeme na moru, ukoliko uoče sredozemnu medvjedicu, da to dojave i po mogućnosti fotografiraju ili snime te da jedinku ne uznemiravaju.
Sredozemna medvjedica pripada skupini tuljana. Najrjeđi je tuljan na svijetu, a ujedno i najugroženiji sisavac ne samo u Republici Hrvatskoj, već i u cijelome svijetu. Prema najpouzdanijim procjenama, u svijetu postoji manje od 700 jedinki, a na području istočnog dijela Jadranskog mora zabilježena su samo povremena opažanja.
Dobroćudna i mirna životinja stanovnik je Jadrana još od davnina, a narod ju je, prepoznajući njezinu dobru narav i vrednotu, prozvao morskim čovikom ili morskim medvidom.
Sredozemna medvjedica uglavnom se hrani morskim životinjama i to ribama, glavonošcima i rakovima koje može loviti sve do 200 metara dubine, pa i dublje. Svoju hranu lovi vrlo lako, pomoću oštrih zuba. Ima dobra osjetila, ali samo kad se nalazi u moru. Budući da je sisavac i diše plućima, mora izranjati na morsku površinu kako bi udahnula zrak. Ispod morske površine može ostati i do deset minuta te ima mogućnost čuvanja zraka zatvaranjem nosnih i ušnih otvora.
Iako djeluje nespretno i kreće se sporije, ne može izbjegavati odlazak na kopno budući da joj služi kao mjesto za odmor od plivanja, ali i mjesto razmnožavanja. Kao i svi ostali tuljani, i sredozemne medvjedice imaju svoju sezonu parenja tijekom koje mužjaci obilježavaju svoj teritorij i pare se s nekoliko ženki kako bi povećali mogućnost oplodnje. Ženke se kote tijekom jeseni, a najčešće za to pronalaze skrivene podvodne špilje. Svaka ženka okoti samo jedno mladunče, koje je prilikom okota teško gotovo 20 kg i dugo oko 100 cm. Mladunci se rađaju s crnim krznom, a vrlo često imaju i bijeložute mrlje na trbuhu. Mladunče će s majkom provesti gotovo tri godine, s tim da će sisati prvih nekoliko mjeseci života.
Jadransko more pružalo joj je zaštitu stoljećima, ali s vremenom je čovjek počeo uništavati i smanjivati njezino stanište što je uzrokovalo veliko smanjenje populacije i jaku ugrozu za opstanak vrste, budući da je sredozemna medvjedica i inače najrjeđa vrsta tuljana na svijetu.
Osim toga, u prošlosti je nemilosrdno lovljena zbog krzna i hrane što je utjecalo na smanjenje populacije. U još goroj situaciji našla se proglašenjem štetočine po pitanju ribarstva kad je namjerno ubijana da bi ostalo više ribljega fonda za ulov. Nastavak ugrožavanja medvjedice i opstanka vrste uslijedio je i kao posljedica velikih onečišćenja, gradnje na obali i ulaganja u masovni turizam. Sve ovo utjecalo je na njezin opstanak i pretvorilo je u jednu od najugroženijih vrsta morskih sisavaca.