Smrdljivi martini preuzimaju vrtove: Evo što ih privlači i kako im poslati poruku da nisu dobrodošli

Smrdljivi martini pripadaju skupini kukaca čija prisutnost postaje posebno primjetna od proljeća pa sve do kasne jeseni. Njihovo ime odražava karakteristiku koja ih jasno razlikuje od drugih štetnika, svima dobro poznat neugodan miris koji ispuštaju kao obrambeni mehanizam. Taj miris nastaje iz posebnih žlijezda smještenih na prsima i oslobađa se kada se kukac osjeća ugroženo ili ga se fizički uznemiri. Prepoznatljivi su po prilično specifičnom izgledu i građi tijela: imaju izduženo i spljošteno tijelo bez izraženih dlačica te variraju u boji od prljavo žućkasto-sive do smeđe nijanse.

Vrlo su rasprostranjeni, a posebno im odgovaraju topla i osunčana staništa poput listopadnih šuma, parkova i vrtova, gdje pronalaze obilje hrane i mjesta za razmnožavanje. Aktivni su tijekom dana i vole toplinu, što znači da se njihova aktivnost pojačava u sunčanim razdobljima godine. Let im je relativno spor, ali glasan, pa ih je moguće lako uočiti i čuti.

Glavni razlog njihove prisutnosti u vrtovima je hrana. Smrdljivi martini hrane se biljnim sokovima koje dobivaju probijanjem biljnih tkiva svojim specijaliziranim usnim organima. Hrane se širokim spektrom biljaka, uključujući rajčicu, papriku, tikvice, kukuruz šećerac, mahunarke, voće i orašaste plodove. Mladi kukci usmjereni su na nježnije dijelove biljke, poput mladih izdanaka i listova, dok odrasli jedu plodove i sjemenke, piše Maslina i vrt.

Suzbijanje ovih kukaca zahtijeva kombinaciju preventivnih i aktivnih mjera. Prevencija ima važnu ulogu jer smanjuje mogućnost pojave većih populacija. Jedna od osnovnih mjera je plodored, odnosno izmjena kultura na istim površinama kroz godine. Na taj se način smanjuje mogućnost nakupljanja populacije i prezimljavanja odraslih jedinki u blizini omiljenih biljaka. Pokrivanje osjetljivih kultura mrežama može spriječiti polaganje jaja i pristup mladim biljkama.

Veliku ulogu u zaštiti imaju i biljne vrste koje djeluju odbijajuće; biljke poput lavande, metvice, majčine dušice, češnjaka, nevena i krizantema poznate su po jakim mirisima koji djeluju neugodno na smrdljive martine. Njihova sadnja u blizini osjetljivih kultura može smanjiti brojnost štetnika. Eterična ulja, osobito metvice i mačje metvice, također se koriste kao prirodni repelenti jer stvaraju mirisnu barijeru koju kukci izbjegavaju.

Održavanje vrta bez korova također je važno, jer mnogi korovi služe kao domaćini za razvoj ovih kukaca. Redovito uklanjanje biljnih ostataka i održavanje čistoće u vrtu smanjuje mjesta pogodna za razmnožavanje.

U prirodnom sustavu postoje i korisni organizmi koji pomažu u kontroli populacije. Ličinke bubamara hrane se jajima smrdljivih martina, dok određene vrste mrava mogu doprinijeti smanjenju njihove brojnosti. Iako ti prirodni neprijatelji ne mogu potpuno ukloniti zarazu, održavaju ravnotežu u vrtu.