Zbog divljanja pirotehnikom noćas se ugasilo još jedno malo hrabro srce. Homer je uginuo od straha

Dok su se u brojnim gradovima u ponoć dizale čaše i pucala pirotehnička sredstva, u jednom kutku Slavonije zavladala je – tišina. Tišina tuge. Kako su objavili iz udruge Udomi šapu Đakovo, novogodišnja noć bila je kobna za njihova štićenika Homera, koji je, prema svemu sudeći, preminuo od silnog straha izazvanog pucnjavom.

– Kod nas je danas tiho. Nema slavlja. Nema velikih planova i snova za budućnost. Noćas je jedno malo ovčarsko hrabro srce zaspalo zauvijek. I to zbog nenormalne količine divljaštva i nečijeg “slavlja”. Dosad najteži 31. 12. i 1. 1. u našoj udruzi. Danas smo pretužni da bismo nešto pametnije rekli po tom pitanju. Maleni naš Homer je zauvijek zaspao od silnog straha. Pretužni smo!

Objava koja je u kratkom roku izazvala lavinu reakcija na društvenim mrežama još je jednom otvorila bolno pitanje – kakvu cijenu plaćaju životinje zbog petardi i vatrometa.

Za razliku od ljudi, psi i druge životinje pucnjeve ne doživljavaju kao zabavu. Njihov sluh višestruko je osjetljiviji, a iznenadni, snažni zvukovi izazivaju paniku, dezorijentaciju i ekstremni stres. U takvim trenucima životinje se pokušavaju sakriti, bježati, često se ozljeđuju, a u najtežim slučajevima – kao kod Homera – organizam jednostavno ne izdrži, piše Slobodna Dalmacija.

U azilima je situacija dodatno teška. Velik broj pasa, često s traumatičnom prošlošću, boravi na otvorenom ili u boksovima, gdje se ne mogu skloniti od buke. Udruga Udomi šapu Đakovo, u kojoj je boravio Homer, novogodišnju noć opisuje kao jednu od najtežih dosad.

O štetnosti pirotehnike piše se godinama. Veterinari, udruge za zaštitu životinja i brojni građani svake zime ponavljaju iste apele: ne pucajte petarde, ne koristite vatromete, osobito u blizini naseljenih područja. Svake godine nekolicini kućnih ljubimaca srce prestane kucati zbog suludog korištenja pirotehnike. Unatoč zabranama i zakonskim ograničenjima, praksa pokazuje da se one često krše – i to s posljedicama koje rijetko dospiju u javnost. Osim kućnih ljubimaca i pasa u azilima, stradaju i divlje životinje, ptice koje u panici napuštaju gnijezda te mačke koje nestaju ili se teško ozlijede pokušavajući pobjeći od buke.

Svake godine nekolicini kućnih ljubimaca srce prestane kucati zbog suludog korištenja pirotehnike. Unatoč zabranama i zakonskim ograničenjima, praksa pokazuje da se one često krše – i to s posljedicama koje rijetko dospiju u javnost.

Smrt jednog psa neće promijeniti svijet. Ali može – i mora – biti opomena. Jer slavlje koje nekome traje nekoliko minuta, drugome može značiti sate užasa ili, nažalost, kraj života. “Pretužni smo”, poručili su iz udruge. Njihova tišina danas govori više od tisuću riječi. A pitanje ostaje isto, iz godine u godinu: vrijedi li buka nekoliko sekundi nečije cijelo malo srce?