Edita Cebalo poznata je u svijetu plesa, no manje je poznata njena ljubav prema životinjama. Javnost je za nju prvi put saznala prije par godina, kad je Editin plesni studio postao prvi u našoj zemlji u kojem su ljubimci dobrodošli. Baš zbog toga zanimalo nas je s kojim četveronošcima ona dijeli stan. Otvorila nam je vrata svojeg doma i upoznala nas s dvije mačke: Mici i Urijem. Jedna je došla s ulice, drugo je čistokrvna mačka, no Edita ne vidi razliku. Obje su kastrirane, obje jedu istu hranu, grebu isti namještaj i za nju nema nikakve razlike u tome što je jedna pronađena u automobilu, mala i mršava, a drugi je kupljen.
- Mici je došla prije deset godina. Moja kći Nina ju je pronašla u automobilu i uzela k sebi doma. U njenom je domu već bio doberman, pa je Mici bila isprepadana, bar ja tako mislim. Iako su se ona i kujica upoznale i normalno počele živjeti jedna uz drugu, imali smo osjećaj da je pas čini nervoznom, pa ju je Nina dala nama. Tko će, ako neće mama i tata, pa smo je, naravno prihvatili. Već smo imali psa Papija, no ona se s njim vrlo brzo sprijateljila - priča Edita.
Mici je prvih par godina života bila veoma osebujna. Edita nagađa kako je njena ulična prošlost možda razlog zašto nikad nije bila mazna i nije dala da je se podigne, no tko zna, možda je to i do karaktera. Da ih je namučila - je. Znala je pobjeći na krov i šetati se - jednom je tako završila u susjednoj ulici.
- Moj muž Zvonko je hodao po krovovima i tražio ju je. Na nekom je krovištu zapela, pa nije mogla dalje, tako da je samo sjedila i jaukala. Uzeo ju je i preko krova se vratio nazad. Bilo nam je to svima veoma traumatično, moram priznati. Isto je tako u Brelima, gdje ljetujemo, zapela na boru. Tri dana nismo znali gdje je, a onda smo je primijetili. Opet se Zvonko penjao gore i spuštao je - kaže Edita i kroz smijeh dodaje kako je sad ipak mirnija, s obzirom na to da je starija.
Uri je pak dio obitelji Cebalo postao sasvim slučajno. Edita je otišla na izložbu maca i vidjela je tri mačića. Pitala je uzgajivača koja je to pasmina, na što joj je on rekao da se radi o nevi masqueradi. Pokazao joj je i njene roditelje, koji su zaista velike mačke. Edita se zaljubila u prekrasne plave oči i činjenicu da je okrugla, bublasta mačka, kakvu je ona oduvijek htjela.
- On je skroz drugačiji. Voli se maziti i biti u rukama, ne vere se po namještaju i nikad nije bio tako vragolast kao ona. Možda je to do njegove tjelesne građe, jer onako bucmast sigurno nije spretan kao Mici. Prekrasan je i jedino što je problem je održavanje - ima dugu dlaku i gusto krzno, koje se mora češljati, a on to mrzi. Ono što voli je spavati na leđima, češkanje po trbuhu i uništavanje namještaja. Oboje to jako vole, bez obzira na to koliko grebalica imaju po stanu - priča Edita.
Što još vole? Biti na moru, u Brelima, gdje im je drugi dom. Obitelj dolje ima kuću uz more, pa obje mačke uživaju u slobodi kad god doputuju na svoj dio obale. Dođu doma samo na ručak i noć provode u svojim krevetićima, ali cijele dane su vani. I to ne zajedno i ne na jednak način. Dok Mici lovi i često taj ulov donese na terasu, Uri uglavnom njuška, šeta, odmara u hladovini i navikao se da je turistima prava atrakcija.
- Ne mogu zamisliti život bez njih. Nakon što smo izgubili Papija, ostali su nam samo njih dvoje i svima su velika radost - ističe Edita.
