Sveučilišni projekt koji razbija mitove: Ne, mali psi uopće nisu veći lajavci

Navikli smo čistokrvne pse gledati kroz prizmu njihove pasmine. Od svake se očekuje određeni temperament, kvocijent inteligencije, sklonost nekim bolestima... Zato se mnogi nemalo iznenade kad otkriju da često pasmina nije presudna u nekim situacijama, te da nekad na scenu izlazi - karakter.

Tim stručnjaka sa Sveučilišta u Massachusettsu pokrenuo je zanimljiv projekt kojeg su nazvali Darwinova arka. U toj ‘arci‘ istražuju povezanost genetike i ponašanja pasa. Vlasnici koji odluče sudjelovati u njihovom istraživanju odgovaraju na stotinu pitanja o svojem ljubimcu, a onda, ako žele, dobivaju pribor za uzimanje sline. Uzmu uzorak iz usta svojeg psa i pošalju na sveučilište. Osim istraživanja genetike, bave se proučavanjem krpelja i bolesti koje prenose.

Pošto svi vlasnici vole pitanja o svojim psima, ne čudi da su lako skupili gotovo 20 tisuća sudionika. Otprilike pola sudionika ima čistokrvnog psa, a ostali su križanci (pas nastao križanjem dvije pasmine) i mješanci (više pasmina). Otkrili su da su neke stvari kod pasmina zaista genetski uvjetovanje - recimo, biglovi u svom DNK imaju sklonost zavijanju. No, neke druge karakteristike nisu nasljedne. Recimo, očekujemo od labradora da budu prilično društveni, no mnogi to uopće nisu.

Razbili su i neke mitove. Recimo, mnogi smatraju da su veći psi smireniji i poslušniji te da manje laju. No, ovo je istraživanje dokazalo da to uopće nije točno, jer je veći broj ispitanika priznao kako su njihovi veliki psi veoma lajavi, bučni i da je s njima bilo teže raditi na treninzima.

Prihvaćaju sudionike iz svih zemalja, tako da se svatko može uključiti. Nakon kreiranja profila svojeg ljubimca, dostupne su brojne ankete. Tako se odgovara na pitanja o njihovoj prehrani - načinu na koji jedu, dobivaju li ostatke naše hrane, jesu li gladni odmah nakon što su ispraznili zdjelicu... Tu je anketa i o njihovom ponašanju, fizičkim karakteristikama, ponašanju prema igračkama, biciklistima, plijenu...

Nakon što se ispuni deset anketa, vlasnik može zatražiti da mu se pošalje besplatni DNK set za testiranje psa. No, red čekanja je prilično dug, pa se to može protegnuti i na duže godine dana. Može se i kupiti, a tada košta ili 149 dolara ili pak 1499 dolara, ovisi o tome što vlasnik želi.