Priča je to koja zvuči kao da je izašla iz pera Stephena Kinga. U jednom trenutku, telefoni prestaju raditi. Internet isto. Ljudi ne mogu dobiti nikoga da im objasni što se to događa. Svi su uznemireni, ne znaju što se točno dogodilo. Nekim mještanima na pamet padaju najcrnje misli. Netom je pandemija prošla, ratuje se u Ukrajini i normalno je da čovjek strahuje od svega.
Da ova priča ima filmsku verziju, ona bi počela kadrom u kojem vidimo jedan otvoreni šaht. Netko je odnio poklopac i rupa zjapi prazna. Do nje, lagano i njuškajući, dolazi jedan mali stvor. Nesretni dabar, jer radi se o jednom takvom, nespretno stane i upada u rupu. Da smo u priči Stephena Kinga, to bi naraslo do divovskih razmjera i, tko zna, možda to uopće ne bi bio jazavac, nego nešto drugo u čupavom kaputu. No u ovoj našoj stvarnosti se dogodilo sljedeće: dabar je na dnu te rupe pregrizao kablove i stanovnici Gornjeg Kneginca u srijedu su ostali bez telefona i interneta.
Vatrogasci su odmah izašli na teren i simpatičnog dabra izvukli van. Trebalo im je pola sata da riješe problem: najprije su postavili podesnu rampu i hvataljke, potom ga ulovili i pustili u obližnji potok. Malac nije bio ozlijeđen, nego samo izrazito uzrujan svom strkom koja se oko njega zbilo.
Koliko god nam nekad ova naša stvarnost bila naporna i mračna, treba se samo sjetiti da je moglo biti i gore. Istina, trebalo je još neko vrijeme dok stanovnicima Gornjeg Kneginca prorade telefonske linije i ‘vrati‘ se internet, ali u moru loših vijesti, ova čak i nije toliko loša.
