Godinu dana star mješanac njemačkog lovnog terijera Rudi koji živi u Zagrebu trenutno se našao u velikom životnom problemu. Budući da su mu vlasnici stariji ljudi, slabijeg zdravstvenog stanja, kojima je svaki dan sve teže trčati za živahnim mališanom, teška srca su ga odlučili udomiti.
Facebook objavu njegovog vlasnika prenosimo u cjelosti, u nadi da će se naći netko spreman na Rudijevu veliku potrebu za fizičkom aktivnošću. Bitno je naglasiti da je izuzetno poslušan i inteligentan pas, koji se i u školici pokazao kao odličan učenik, a voli se i maziti. U kući je pristojan i ne pravi nikavu štetu.
"TKO ŽELI NAJSLAĐEG RAZBOJNIKA?
Svi ćete se sad zgroziti, ali nemojte. Radije nam pomozite.
Pokušavamo udomiti Rudija. Godinu dana starog mješanca njemačkog lovnog terijera. Zdrav je kao dren i kastriran je.
Zaljubljeni smo u njega, ali jednostavno više ne možemo s njime.
Umirovljenici smo s iskustvom sa psima i strpljenjem, ali ne baš najboljeg zdravstvenog stanja. Živimo u stanu na drugom katu i nemamo vrt. Tražili smo za udomljenje psa u tipu oštrodlakog jazavčara, dakle tvrdoglavog ali bez pretjeranih fizičkih zahtjeva. Nesporazumom smo dobili psa u tipu lovnog terijera, nimalo tvrdoglavog, ali s velikim fizičkim zahtjevima. (Enormnima za nas dvoje.)
Nama je Rudi prekrasan i silno nam je drag. Vrlo je inteligentan. Polazimo s njime školicu (vrlo dobru, čak iznenađujuće dobru -- https://lexiconpack.eu/) i on je u njoj odličan đak. Jako je zainteresiran za rad.
U stanu je dobar, zaigran, ne pravi nikakvu štetu, a kućni je red uglavnom naučio u tri dana. Mazan pas koji bi se mazio 24 sata dnevno -- ali bi i 24 sata dnevno jurio.
Mi s njime šećemo (ako se taj trk može nazvati šetnjom) tri puta dnevno po sat vremena, a jednom do dvaput tjedno odvedemo ga u park za pse u Utrinama, gdje po sat ili sat i pol juri s ostalim psima do iznemoglosti. Nama je to dvostruko više od onoga što realno fizički možemo. Zina zapravo uopće ne može jer pati od osteoartritisa i nije u stanju podnositi njegovo vučenje, trzanje i skakanje. "Šećem" uglavnom ja, a meni je to na samom rubu izdržljivosti. Naime, s njime bi ono što se radi u školici trebalo svakodnevno raditi, a nama je to fizički nemoguće. Ovako je on divan u školici i pomalo divljak izvan nje.
Nažalost, to što je nama umirovljenicima na rubu izdržljivosti, njemu nije ni blizu dovoljno. To je pas kojemu treba vrt u kojem će potrošiti bar još dio energije. A bilo bi jako dobro da su mu udomitelji ljudi mlađi od nas i fizički spremniji.
Kako sada stoje stvari, situacija nije dobra ni njemu niti nama, a bojim se da budućnost nudi samo još lošije od ovoga. Terijeri (po svim iskustvima brojnih vlasnika) ni odrastanjem niti odgojem ne gube ni temperament niti fizičke zahtjeve, a ljudi starošću, nažalost, polako gube svoje fizičke sposobnosti. Znači, ni Rudiju ni nama ne piše se dobro.
Rudi je divan, zlatan, zaigran pas kojemu bi bila tragedija da se vrati u sklonište, pa bismo ga rado udomili u neke dobre ruke, mlađim osobama s vrtom. Nikako ne lovcima, čijeg se tretmana pasa grozimo, a nekako nam se ne sviđa niti kako na selu često drže pse, pa ga ne želimo dati ni nekome od susjeda u Odri, ovom našem polu-selu. A ne bismo voljeli ni kasnije se susretati s njime jer bi nam to bilo grozno emocionalno opterećenje. Vjerojatno bi i njega uznemiravalo.
Zato ovo objavljujem teška srca, ali pritisnut situacijom. Rudi zaslužuje bolje. Nije kriv zbog nesporazuma kojim je došao u naše ruke.
Hoćete li ga vi? Znate li nekog dobrog i pametnog tko bi htio?
I molim vas da nam ne savjetujete kako će stvari s vremenom biti bolje – jer neće. Predobro to znamo. Savjeti takve vrste samo će nam ionako lošu situaciju učiniti još gorom.
Uzmite radije Rudija ako imate vrt i energije. Bonbon od psa."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....