Udomili biste mačku, ali ne znate što sve morate imati doma? Ili, često, gledate uvjete za udomljavanje i niste sigurni zašto su tako strogi. Čemu mrežica na balkonu - pa svi znamo da su mačke spretne i neće pasti? Čemu zabrana izlaska vani - pa moraju malo vidjeti što se vani događa? Čemu kastracija - pa zar nije prirodno da vaša ljubimica osjeti čari majčinstva?
Odgovori su, redom: mačke nemaju devet života, to je mit. Imaju jedan jedini, a kad padnu s trećeg kata, umru. Potom: ne moraju vidjeti što se vani događa, osim ako vam se mili da pojedu otrov, zgazi ih automobil ili u kakvoj tučnjavi s drugim macama ‘pokupe‘ kakvu zaraznu bolest. I treće - radost majčinstva? Šalite se, zar ne?
Tako bi se nekako dale sažeti godine razgovora s volonterima koji brinu o mačkama te čitanje komentara nesuđenih udomitelja na društvenim mrežama. Zato smo odlučili razgovarati s Martinom Papp iz zagrebačke inicijative Miceki iz centra- Miceki bake Ane, koja se već deset godina bavi udomljavanjem napuštenih životinja. Ona nam je pojasnila zbog čega imaju striktna pravila, od kojih se nikada ne odustaje.
- Prije udomljavanja idemo u provjeru. To znači da provjeravamo da li su potencijalni udomitelji psihički, fizički i financijski svjesni odgovornosti i obveze koju udomljavanje donosi. Ne udomljavamo mačke ljudima koji imaju previše životinja, koji imaju nekastrirane životinje, koji nemaju zaštitu za prozorima i balkonima, koji puštaju mačke van bez nadzora i žive uz prometnu cestu ili u gradu. Ne udomljavamo ni studentima u podstanarstvu ili podstanarima koji ne mogu garantirati da će mačka bez obzira na preseljenje ići s njima.
Također, ne udomljavamo mačke ni ljudima koji im ne mogu pružiti adekvatne uvjete - hranu, pijesak, veterinarsku brigu po potrebi - jer za nas spašavanje mačke ili bilo koje druge životinje podrazumijeva čitav proces, od kupljenja mačke s ceste, veterinarske obrade, cijepljenja do kvalitetnog i provjerenog udomljenja. Ako se bilo koja od komponenti preskoči ili zanemari, dugoročno predstavlja problem za udomitelja, ali nama bitnije - i za mačku - pojašnjava Martina.
Pojašnjava kako odgovornost za životinju koju su spasili ne prestaje njezinim udomljenjem, tako da od svih dosadašnjih udomitelja traže slike i ostaju u kontaktu i nakon što im predaju macu.
- Životinje su bića s potrebama i osjećajima i tako ih treba i tretirati. Svaka od njih ima poseban karakter i sukladno tome i potrebe tako da pri udomljavanju provjeravamo da li karakter životinje odgovara udomiteljevom stilu života i da li on mački može pružiti ono što joj treba - dovoljno vremena, igre, brige... Ne spuštamo kriterije pri udomljavanju jer lošim udomljavanjem štetimo životinji više nego što joj može našteti život na ulici kakav je prije poznavala.
Za nas uzimanje životinje s ceste, njezin oporavak i briga koju joj pružimo ima smisla jedino ako "proces" uspješno privedemo kraju i pronađemo joj kvalitetan dom, u kojem će uz svog čovjeka sretno i dugo živjeti. Da naglasimo: pri udomljavanju nam je vrlo važno da i mačka i udomitelj budu sretni. Jedino tako možemo biti sigurni da smo dobro odradili posao - pojašnjava.
Zašto je kastracija mačke uvjet za njeno udomljavanje? Na tome, naime, inzistiraju sve udruge i pojedinci.
- Ona je obvezna zbog kontroliranja razmnožavanja, ali i prevencija bolesti poput mačje side ili pak tumora maternice ili mliječnih žlijezdi. Osim toga, mačke imaju vrlo grubo i nasilno parenje te često nanose teške ozlijede jedni drugima pri parenju ili pri borbi oko ženke - pojasnila je.
Postoje li situacije kada potencijalni udomitelji odmah u startu odbiju, pitamo Martinu, a ona žustro klima glavom.
- Ne udomljavamo mačke ljudima koji imaju povijest gubljenja životinja: pobjegle životinje, udario ih auto... Ne udomljavamo životinje "djeci" za zabavu ili "prijatelju za rođendan" - zaključuje ona.