Udruga Pobjede: Mi smo protiv izložbi pasa i kinoloških društava. Reći ćemo vam i zašto...

Osječka udruga Pobjede, koja vodi tamošnji azil, na Facebooku je objavila zanimljiv tekst vezano za izložbe pasa, kao i kinološka društva. Objavu prenosimo u cijelosti.

- Izložbe pasa služe za odabir savršenog primjerka svake pasmine u skladu s kinološkim standardima. Aktivisti za prava životinja ne diskriminiraju životinje koje žele zaštititi. Oni jasno i glasno pozivaju ne samo na borbu za prava slatkih i mekanih, već i svih životinjskih vrsta, jer vjeruju da sve životinje imaju pravo postojati nesmetano i slobodno od strane ljudi.

Zašto bi onda aktivistima za prava životinja meta bila kinološka društva? Čini se kao da je tim društvima jako stalo do dobrobiti pasa.

Npr. američki AKC (American Kennel Club) izdaje „papire“ svakom čistokrvnom psu,što je velik problem aktivistima za prava životinja koji pokušavaju zaustaviti prodaju na farmama štenaca. Kada uzgajivač zavrišti da su njegovi štenci sve „AKC čistokrvni“, to uvelike otežava uvjeravanje kupaca da će svako štene, bez obzira gdje je rođeno, dobiti AKC pedigre. To štene ne čini zdravijim niti poželjnijim, posebno ako je kupljeno u trgovini s kućnim ljubimcima.

Što je izložba pasa?

Izložbe pasa organiziraju se diljem svijeta. U SAD-u, najprestižnije izložbe organizira AKC. Na jednoj AKC izložbi, psi se ocjenjuju prema nizu kriterija zvanih „standardi“, koji su jedinstveni za svaku priznatu pasminu. Pas može biti potpuno diskvalificiran zbog određenih odstupanja standardu. Npr. standard Afganistanskog hrta obuhvaća uvjet visine od „27 inča, plus/minus 1 inč; kuje 25 inča, plus/minus 1 inč,“ a uvjet za težinu je „oko 27kg; kuje oko 23kg.“ Precizno su uvjetovani i njihov način hodanja, krzno, veličina i oblik glave, repa i tijela. Što se tiče temperamenta, afganistanski hrt koji je „oštar ili stidljiv“ smatra se da ima grešku i gubi bodove, jer trebaju biti „rezervirani i dostojanstveni, ali veseli“. Pas znači, nema tu slobodu ni da si bira vlastitu osobnost. Neki standardi su čak tražili da se određene pasmine sakate kako bi se natjecale. Repovi su im morali biti skraćivani, a uši kirurški rekonstruirane.

Medalje, trofeji i bodovi dodjeljuju se psima koji najbliže odgovaraju standardu svoje pasmine. Kada nakupe bodove, psi mogu dobiti status šampiona i kvalificirati se za izložbe višeg ranga. Natjecati se smiju samo čistokrvni, netaknuti (nekastrirani) psi. Svrha tih bodova i izložbi je da se osigura da samo najbolji primjerci pasmine dobiju dozvolu da se razmnožavaju i poboljšavaju pasminu svakom novom generacijom.

Problem uzgoja

Najočigledniji problem s izložbama pasa je da potiču uzgajanje, direktno i indirektno. Objašnjeno na web stranici American Kennel Cluba:

"Kastrirani ili sterilizirani psi nepodobni su za natjecanje, jer je svrha izložbe pasa evaluacija uzgojne loze.”

Izložbe stvaraju kulturu temeljenu na uzgajanju, izlaganju na izložbama i prodavanju pasa, u potrazi za šampionom. Dok se samo u Americi tri do četiri milijuna mačaka i pasa godišnje ubije po skloništima, uzgajanje je zadnje što nam treba.

Ugledniji i odgovorniji uzgajivači će svakog psa kojeg kupac ne želi uzeti nazad, u svakom trenutku života tog psa, a neki tvrde da ne doprinose prekobrojnosti, jer su svi njihovi psi željeni.

Aktivistima za prava životinja, „odgovoran uzgajivač“ je kontradikcija, jer svatko tko uzgaja nije dovoljno odgovoran da pomogne držati populaciju pod kontrolom, tj. odgovoran je za rađanje i smrti neželjenih pasa. Da manje ljudi uzgaja pse, bilo bi manje pasa za prodaju i više bi ljudi udomljavalo iz skloništa. Uzgajivači također stvaraju potražnju za psima i pasminama kroz reklamiranje i stavljanje pasa na tržište. Nadalje, neće svatko tko se želi riješiti „rasnog“ psa, vratiti ga uzgajivaču. Otprilike 25% pasa u skloništima čine „rasni“ psi.

Na web stranici AKC-a može se naći lista zajednica koje spašavaju određene pasmine, ali tu se ne radi o udomljavanju niti spašavanju pasa, već o „informacijama o spašavanju rasnih pasa“. Ništa na toj stranici ne promiče udomljavanje ili spašavanje pasa. Umjesto da potiču udomljavanje i spašavanje, njihova stranica o spasilačkim zajednicama pokušava javnost preusmjeriti na njihovu stranicu za pretraživanje uzgajivača, stranicu preporučenih uzgajivača i online male oglase uzgajivača.

Svaki pas kupljen od uzgajivača ili iz trgovine kućnim ljubimcima glas je za još uzgajanja i smrtna kazna psu iz skloništa. Dok se sudionici na izložbama brinu o dobrobiti svojih pasa, čini se da ih je malo briga za milijune pasa koji nisu njihovi. Kako je rekao jedan AKC sudac, „Ako nije čistokrvan pasa, onda je mješanac, a mješanci su bezvrijedni.“

Čistokrvni psi

Aktivisti za prava životinja protive se promociji „čistokrvnih“ pasa, ne samo zato što potiče uzgoj i parenja srodnika („inbreeding“), već zato što implicira da su ti psi poželjniji od drugih. Bez izložbi pasa bilo bi manje potražnje za psima s određenim pedigreom ili onima koji odgovaraju neprirodnom setom fizičkih specifikacija koje se smatraju idealnim za svaku zasebnu pasminu.

Dok se uzgajivači trude ispuniti uvjete standarda pasmine svojih pasa, parenja srodnika su česta i za očekivati. Uzgajivači znaju da ako se određena poželjna karakteristika nalazi u lozi, parenjem dvaju krvnih srodnika ta će karakteristika doći do izražaja. Ipak, inbreeding pojačava druge karakteristike, uključujući zdravstvene probleme.

Istraživanje ukazuje na to da su „mješanci“ najzdraviji psi. „Čistokrvni“ psi su, međutim, poznati po zdravstvenim poteškoćama, zbog inbreedinga ili samih standarda pasmine. Brahiocefalične pasmine poput buldoga ne mou se pariti niti rađati prirodnim putem zbog poteškoća s disanjem. Ženke buldoga moraju biti umjetno oplođene i rađati carskim rezom. Ravnodlaki retriveri skloni su karcinomu, dok polovina Cavalier King Charles Spaniela pati od bolesti srčanih zalistaka.

Zbog standarda svoje pasmine i potrebe za kategoriziranjem pasa u različite pasmine i skupine, izložbe pasa ostavljaju dojam da su „rasni“ psi poželjniji od mješanaca. Čak riječ „čisto“ u „čistokrvan“ implicira nešto uznemirujuće pa su neki aktivisti izjednačili standarde pasmina s rasizmom i eugenikom kod ljudi. Aktivisti za prava životinja vjeruju da svaki pas, bez obzira na pasminu ili zdravstvene probleme, treba biti cijenjen i treba biti zbrinut. Niti jedna životinja nije bezvrijedna. Sve su životinje vrijedne - stoji u objavi.