Umjesto pijeska i mulja u moru kod Umaga će niknuti pravi pravcati riblji poligon

Životom neusporedivo najbogatija vrsta morskog dna je greben, kako prirodni, tako i umjetni. Zato su grebeni najbolje rješenje za sprječavanje degradacije, ali i oporavak te obogaćenje morskog ekosustava, piše Otvoreno more.

Na sve dužem popisu umjetnih grebena izgrađenih diljem svijeta uskoro će se naći i onaj u vodama Umaga, o čemu nam govori Anton Tonko Vrbat, čovjek najzaslužniji za realizaciju ovog projekta.

– Hrvatska ima jednu od najrazvedenijih obala na svijetu, ali umaško priobalje je iznimka. U njemu je nekoliko beznačajnih hridi i minijaturnih grebena, nema otoka, a morsko dno je gotovo stopostotno pokriveno sitnim pijeskom s više ili manje mulja. Zbog toga je na ovom području indeks biodiverziteta znatno manji nego u drugim dijelovima našeg mora, naročito u odnosu na ihtiofaunu – pojašnjava Vrbat zašto je pokrenuo inicijativu izgradnje umjetnoga grebena.

– Njegovom izgradnjom višestruko će se povećati količina i broj vrsta riba te ostalih morskih organizama u priobalju.+. Greben će umanjiti razorno djelovanje mora na obalu te sprječavati ulazak koča u priobalne vode - kaže i dodaje:

– Analitika je prethodila idejnom rješenju i njome je ustanovljeno područje u koje se mogu postavljati umjetni brakovi. Ono je na potezu od rta Malin južno od Umaga do rta Savudrija između 1 km i 1 NM od obale, odnosno pojas u širini od 850 metara. Ukupna dužina priobalnog pojasa iznosi otprilike 24 km, što je ukupno 1920 ha. No, kako se umjetni grebeni ne trebaju stavljati na dna povoljnih geomorfoloških struktura, a ne smiju na plovne putove, pličine, magistralni plinovod i podmorske telekomunikacije, ukupna dužina na kojoj je moguće graditi podvodne grebene je svedena na 10,2 km, a površini na 815 ha – govori Vrbat pokazujući Studiju procjene postojećeg stanja lokacije.

Ona je pokazala da u tom pojasu nema vrsta dna koje mogu poslužiti kao rastilište ili mrijestilište riba i drugih organizama. Na mekanom dnu nema kolonija algi, nego smeđih i crvenih usamljenih jedinki. Od riba ima najviše pišmolja pa gira oštrulja, orada, pauka bijelaca te vučića. Nađene su vrlo male kolonije spužvi te nekoliko vrsta plaštenjaka. Od ostalih organizama nađeno je nekoliko vrsta bodljikaša, puž volak, školjke kunjka i jakobova kapica te rak samac.

Koji vam je najveći problem u realizaciji ovog projekta?

– Bez dvojbe udovoljiti svim uvjetima zaštite okoliša! Najteže je ne koristiti materijale koji imaju kiselost veću od pH 9, najvišu koju EU dopušta za takve objekte. Naime, ni jedan od proizvođača nije nam mogao isporučiti cement s tako malim pH brojem, pogotovo ne manjim od pH 7,8, kolika je kiselost mora u predviđenom pojasu polaganja grebena. Zato smo sami dugotrajno eksperimentirali lijevajući probne blokove i mjereći njihovu kiselost. Tako smo spoznali da betonu nakon 40 do 60 dana sazrijevanja, sušenja na zraku, kiselost s početnih pH 11 padne na pH 7 - ističe.

Nevjerojatno, ali beton je idealan za ovu namjenu. Jeftin je, pogodan za oblikovanje i, što je najvažnije, nakon sazrijevanja poprimi osobine kamena i najbrže omogući naseljavanje algi te ostalih morskih organizama. To su spoznali polaganjem zrelih betonskih elemenata u more i praćenjem što se događa s njima.

– Čim dobijemo sva odobrenja, nadamo se do kraja iduće, a najkasnije sredine 2023. godine, počet ćemo s izgradnjom koju će obaviti domaće tvrtke korištenjem zračnih dizalica i GPS-a – kazuje Anton Vrbat i naglašava da se grebeni neće davati u koncesiju, nego će biti opće dobro.

Prvi legalno izgrađeni umjetni greben u hrvatskom dijelu Jadrana je u veljači položen 560 metara južno od otoka Ošljaka u Zadarskom kanalu.

– Greben od betonskih rupičastih elemenata ukupne težine oko osam tona u obliku četverostrane piramide tlocrta osnove 7x7 m položen je na 32 metra dubine – kazao nam je Saša Stipanić, vlasnik tvrtke Zadar Sub, koja je transportirala i položila greben.

Greben je dio međunarodnog projekta Adri.SmArtFish, u kojem iz Hrvatske, osim resornog odjela Zadarske županije, sudjeluju Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru te splitski Institut za oceanografiju i ribarstvo.

Cilj ovog projekta je prikupljanje informacija o stanju ribljih staništa u podmorju Zadarskoga kanala, piše Otvoreno more.