Slavica Majić ima zanimljiv hobi, kojem se posvetila otkako je otišla u mirovinu. Ona, naime, izrađuje predmete od pseće dlake. Sve što napravi dolazi od njenog samojeda Dona, kojeg dva puta tjedno iščešljava. Umjesto da tu dlaku baci u smeće, što mnogi naprave, ona je odlučila iskoristiti je kako bi stvorila lijepe stvari.
Priča je to koja je počela davno: prije punih 20 godina. Slavica je pročitala prču o jednoj Engleskinji koja je plela razne stvari od pseće dlake. Ona je češljala svog tadašnjeg samojeda i razmišljala, promatrajući tu svilenkastu dlaku, kako bi voljela i sama raditi nešto slično. No, radila je, kako kaže, od 8 do 20 sati svakoga dana i vremena jednostavno nije bilo. No, onda je otišla u mirovinu i shvatila je da može raditi što god poželi.
- Najprije sam se htjela baviti predenjem, ali to više nitko ne zna raditi, pa nisam imala gdje naučiti proces. Onda sam se okrenula filcanju. Da budem iskrena: to uopće nije lak posao, meni za jedan šal treba i po 12 sat, ovisi o veličini. Puno toga čovjek sam nauči kad radi... Evo, kad sam prvi put radila kapu, nisam uspjela, jer je okrugla, pa dlaka ne drži. Zato sam je onda drugi put odlučila napraviti kombinacijom vune i pseće dlake i uspjelo je - priča nam Slavica, koja je pokrenula Facebook stranicu Ručno filcani šalovi i kape.
U bespućima interneta otkrila je kako se filcati može na gazu, svilu... Isprobala je i oduševila se. Taj je postupak lakši nego da filca čistu pseću dlaku.
- Kad nas je uznemirio potres, nama iz epicentra je to posebno teško palo. Tada sam počela stvarati od pseće dlake i poklanjati sve te sitnice prijateljima, obitelji, djeci, unucima... Izrađivala sam svašta, ovisno o tome što im treba: jednoj prijateljici je to bila futrola za naočale, drugoj kuglica za bor, unuci malo ‘odijelce‘ za pisanice... - priča Slavica dok njen Don promatra što ona radi. Na svu sreću, kaže, obožava se češljati i zbog toga je veoma lako doći do njegove dlake. Kad uzme četku u ruku, on se ispruži i zaspe.
- Meni je zadovoljstvo raditi sa psećom dlakom. Nije to ništa novo, samo ljudi možda nisu svjesni da se dlaka njihovih ljubimaca može koristiti za nešto. Naravno, nisu sve vrste dlake dobre, ali imam sreću da samojedova dlaka jest. Zasad svoje radove ne prodajem, ali sam počela razmišljati o tome da pokrenem neki posao i da ljudima ponudim nešto drugačije - priča Slavica.
