Tog jutra Meng Lan se probudio s planom: pobjeći će. Bilo mu je dosta života u pekinškom ZOO vrtu, gdje ga ljudi gledaju. Nije imao privatnost dok jede bambus, a niti dok odlazi na toalet. Osmislio je plan: popet će se preko ograde i pobjeći što dalje. Zvučalo je kao veoma jednostavan plan, osim što je sve bilo beskrajno šeprtljavo izvedeno.
Nije za to kriv um Meng Lana, nego njegovo tijelo. On je, naime, panda. To je sasvim dovoljno da zamislimo kako sve propada: kako bi životinja građena kao panda mogla brzo i lako prijeći preko ograde i nestati iz ZOO vrta? Nikako.
Jasno da su posjetitelji ZOO vrta umirali od smijeha snimajući pandu koja pokušava pobjeći. Još je smješnije bilo kako su ga čuvari naveli da se vrati. Nije to bio neki veliki posao: namamili su ga - hranom.
No, premda je pokušaj bijega bio zabavan, priča je daleko ozbiljnija. Men Lanu ovo nije prvi put da pokušava pobjeći, što znači da je u tom ZOO vrtu izrazito nesretan. Zbog toga je vodstvo ZOO vrsta odlučilo da će napraviti dodatno osiguranje prostora u kojem se nalazi. Šteta što nisu razmislili o većem prostoru u kojem bi životinja bila zadovoljnija.