Ribar Nikola već je poznat po tome što svaki put kad mu se kakav sklat zaplete u mreže, životinju vrati u more. Prošle je godine iz mreže izvukao mamu i mlade, koje je odmah potom vratio u vodu. Nakon toga je isto učinio s još dva: jednim od 15, drugim od 20 kilograma. Čini to i dalje: zadnjeg sklata je ulovio za vikend, slučajno, i potom odmah živog vratio u more.
- Na svu sreću, ne ulovim ih često. Oni su prejaki, pa se uglavnom sami oslobode. Ni ne smije ih se loviti, pa ako se to kome i dogodi, ribari ih uglavnom vrate u more. U Zadarskoj županiji ih ima dosta: od posve malih do onih od jednog metra.
Pustili smo ih do sada preko 30, ali nismo snimali, nego samo slikali i poslali Institutu za ribarstvo Split podatke. Ribe su vraćene u more i veselo otplivale - kaže nam Nikola, koji je snimku zadnjeg puštanja sklata objavio na društvenim mrežama. Mnogi su mu čestitali i zahvalili na tome što je životinju vratio u more. No, on je na umu imao nešto drugo kad je objavio snimku: utjecati na kolege ribare.
- Bilo bi dobro kad bi se potakli i ostali da prijave ulove sklatova. Znate, radi evidencije gdje ih sve ima u našem moru - pojasnio je.
Sklat sivac je vrsta morskog psa koji je nekada bio redoviti stanovnik cijelog Sredozemnog mora. Riječ je o predatoru koji može narasti i do 2,4 metra. Danas su oni kritično ugroženi, baš kao i druge dvije vrste sklata koje obitavaju na Sredozemlju.
Zbog svojeg oblika ih se često zamijeni za grdobine, raže ili ražopse. Zanimljivo je na koji način love ribe, rakove i mekušce - zakopaju se u pijesak. čekaju da se plijen približi i onda samo brzo zaplivaju prema njemu.