Osoba čijeg vam kućnog ljubimca predstavljam ovaj tjedan je Domagoj Jakopović Ribafish. Ribafish je , prema vlastitim riječima, nikako mojim, olinjali hedonist, barba u pedesetima koji voli pojest, popit i nasmijavati ljude oko sebe.
Hvalevrijedan i svima poznat Rokotok, čiji je osnivač, sportsko - ekološko- edukativni je projekt u kojem, kaže mi, “želimo plivati do svih naseljenih hrvatskih otoka i pritom stavljamo naglasak na druženju, istraživanju, upoznavanju Hrvatske i kvalitetno provedenom slobodnom vremenu djece i roditelja. Kroz tri godine želimo povezati 50 otoka.”
Tko je tvoj kućni ljubimac?
Dživo je udomljeno pseto smeđe boje od 15 kilograma, a po vjeroispovijesti je mješanac svega i svačega. Udomili smo ga iz Dumovca pred točno dvije godine, a sumnja se da je tada imao oko tri mjeseca. Nađen je u zagrebačkoj Dubravi, što se i da iščitati iz njegovog ponašanja. Šalim se.
Kako ti se život promijenio otkad imaš ljubimca?
Mislio sam da stan u centru Zagreba na prvom katu i nije idealan izbor za imanje kućnog ljubimca, ali cura je inzistirala, pa smo dosta patili dok nije shvatio da se piški i kaka na pelenu, a ne oko nje. Uglavnom, budilica nam više nije trebala, uskoro ni jastuk, sve desne borolete su bile izgrizene do neprepoznatljivosti, ali smo se zaljubili i prilagodili naše živote malom napornom gmazu.
Kako balansiraš između brige o ljubimcu i posla kojim se baviš?
S obzirom na to da sam freelancer, posla ima ili previše ili nimalo, ali Kasandra je uglavnom doma, pa se sve svodi na dogovor. srećom, Dživo nije prezahtjevan pa ima dvije duže i tri kraće šetnje dnevno. Upravo se borimo za pseći park u centru grada oko Domagojeve, pa ako znate nekog tko zna nekog...
Koju bi anegdotu mogao podijeliti s nama?
Dživu uglavnom držimo na lajni jer smo u gradu, a nije da je baš naučio slušati, pobogu, ipak je pas. Jednom sam ga kroz Maksimir ipak pustio, i kad je protrčao pored neke babe, ova se izderala na mene da koji sam ja idiot, da će on nju zaklati, da bi nas sve trebalo pobiti. Ja zavežem Dživu, nastavim hodati, i niti stotinu metara dalje, eto ti nasred staze druge babe koja se također počne derati - seljačino, pusti jadno biće, zašto ga daviš, zamisli da netko tebe vuče po parku... Tako da sam se odrekao mišljenja drugih ljudi i sad nam je ok.
Kupiti ili udomiti?
Apsolutno sam za pravo izbora, pa tko voli nek izvoli. Osobno sam više pristaša toga da izvučemo nesretne napuštene životinje iz kaveza gdje ih ima pedeset, nego da zlatom plaćam nekog umjetno uzgojenog mutanta s lažnim papirima, ali o ukusima se ne raspravlja. Samo da je što više pasa i ljudi sretno i to je to.