Puno je strašnih priča o tome kako ljudi nanose bol svojim ljubimcima, no neke ipak iskaču po tome koliko su monstruozne. Ni uz sav trud ne možemo se sjetiti bolje riječi kako bismo opisali slučaj iz Koprivnice. Ponekad čovjek ne mora uzeti metalnu šipku i nasmrt prebiti psa (stvaran slučaj iz Zagreba, Ostoja Babić je prva osoba u našoj zemlji koja je za taj zločin otišla u zatvor) da bi mu naudio. Nekada ga može jezivo mučiti time što ga zanemaruje.
Istina, kad se psu nešto dogodi, odlazak kod veterinara košta. No, s većinom veterinara (iznimke, nažalost, postoje) ipak se može dogovoriti da se račun plati kasnije, kad čovjek ima novca. Nije sramota biti siromašan, sramota je biti siromašan duhom. Sramota je stvorenje o kojem si preuzeo odgovornost dovesti u jezivo stanje jer tebi nije stalo. Koliki ljudi na ovom svijetu daju sve da pomognu svojim psima - sjetimo se samo Branka Šturmana koji je prodavao orahe iz svojeg dvorišta kako bi financirao nabavu inzulina za svog psa Medu. Kad je čovjeku stalo, nema sile koja će ga zaustaviti u namjeri da pomogne. Ljubav je najveća sila, to svi znamo, i ništa je ne može zaustaviti. Ni vrijeme, ni udaljenost, ni nedostatak novca... Baš ništa.
No, slučaj iz Koprivnice govori kako to izgleda kad se živi bez ljubavi, bez suosjećanja. Kako je to kad se zanemari stvorenje koje te voli. Iz građanske inicijative Koprivničke njuške objavili su priču o vlasničkom psu koji godinama luta ulicama grada. Prije tri tjedna su dobili dojavu o psu koji se uvijek vrati u svoje dvorište. Zbog toga otišli do kuće u kojoj žive vlasnici psa, misleći da je moguće kako ljudi jednostavno nemaju novca da psu pomognu. No, dočekalo ih je nešto daleko gore. Mučnije. Odvratnije. Gnusnije, zapravo.
- Dolazimo na adresu i susrećemo psa u dvorištu s otvorenom ogradom, baš onako kako je rečeno u prijavi. Psa smo vidjeli tek iz daljine, ali nam je bilo dovoljno vidjeti u kakvom se stanju nalazi. Kucamo na vrata "vlasnice" koja nam otvara i odmah govori da ona nema psa te da kako smo se usudili u subotu popodne dolaziti na njen prag te zalupi vratima. Bilo nam je jasno da vlasnicu uopće pas ne zanima - objavili su.
Uz pomoć onoga što su im ljudi ispričali, složili su mučan mozaik života malog stvorenja. Tog psa je već udario automobil. Kako i ne bi, kad se siroče skiće naokolo, posve samo. Veterinara tad nije vidio, jasno, no uspio se oporaviti. Rane koje sad ima na tijelu su vjerojatno iz sukoba sa psom koji ga je napao.
- Naravno vlasnica nakon napada nije otišla s njime veterinaru. Pas teško hoda - da li zbog nečega što se krije ispod ove "dlake" ili zbog nje koja se strašno zapetljala, ne znamo. Zvali smo komunalnog redara i azil. Dva tjedna lovimo ovog psa azil, susjedi, mi ... A vlasnica tvrdi da nije njezin iako imamo puno ljudi koji potvrđuju da je pas duže od pet godina kod nje... - napisali su i dodali kako je u srijedu pas konačno ulovljen. Po njega su došli zaposlenici azila i očitali čip. Ima ga i glasi na gospođu koja je zalupila vrata u lice volonterima.
- Pas je vidno u jakom lošem stanju i trenutno se nalazi u ambulanti na liječenju, s otvorenim ranama koje su tko zna koliko dugo stare, s brdo dlake koja se mora obrijati... Koliko je taj pas dugo patio? Vlasnica je prijavljena i duboko se nadamo da će odgovarati za to što mu je napravila - istaknuli su.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....