Sibirske mačke dolaze iz Rusije, iako je danas nemoguće reći koliko dugo postoje kao vrsta. Ako je vjerovati bajkama i knjigama za djecu, one su među nama zadnjih nekoliko stotina godina. Zaštitni znak im je duga i gusta dlaka, čiji je cilj zaštita od hladnoće.
Ono što je čini drugačijom od drugih vrsta je i njena veličina. Mišićava je, njuška joj je umjereno kratka, a oči imaju intenzivne nijanse zelene, zlatno-zelene ili boje bakra. U nekim situacijama mogu biti i plave, ako je krzno bijelo. S obzirom na da su veoma krupne, mužjaci teže između sedam i deset kilograma, a ženke između četiri i šest kilograma, piše National Geographic.
To što sezonski mijenja krzno ne znači gotovo ništa za njen izgled, jer tijekom cijele godine izgleda gotovo jednako čupavo. Najizraženije krzno se nalazi oko vrata i repa, kako bi ovi osjetljivi dijelovi tijela bili zaštićeni u vrijeme ekstremnih hladnoća. Boje i šare na njemu mogu biti svih boja i oblika, što doprinosi njenom nevjerojatno divljem i pomalo zastrašujućem izgledu.
Sibirska mačka je inteligentna i razigrana. Poznato je da ova rasa sporo sazrijeva, pa joj je potrebno čak pet godina da izađe iz puberteta. To znači da se voli penjati, istraživati i igra. Obožava djecu, a ni druženje s drugim kućnim ljubimcima joj nije strano. U stvari, ona je toliko druželjubiva da se mnogi vlasnici pitaju imaju li mačku ili psa.