Otkriven život tamo gdje ga nitko nije očekivao: ‘Fascinantno je da je takvo što uopće moguće‘

Premda je naš planet prilično dobro mjesto za život, ipak postoje mjesta koja nisu baš pretjerano naseljena – nepregledne pustinje, duboka dna oceana. Života ima i na tim mjestima, naravno, prilagođenog ekstremnim okolnostima. Među tim ekstremnim mjestima za život je i marijanski predluk – dio morskog dna između aktivnog vulkanskog luka istog imena i najdubljeg, najužeg dijela Marijanske brazde.

To nije baš mjesto idealno za život: izuzetno je alkalno, gotovo ledeno i prošarano blatnim vulkanima koji izbacuju stijene bogate željezom u tamnu vodu. Tamo, pod intenzivnim pritiskom i alkalnim uvjetima, te stijene reagiraju i pretvaraju se u rijetke minerale elementarnog oblika poput awaruita ili elementarnog željeza – proces poznat kao serpentinizacija.

Reakcija proizvodi stotine stupnjeva topline; vodik, metan i vodikov sulfid otpuštaju se u vodu, stvarajući niz vrućih hidrotermalnih izvora – i vjerojatno zahvaljujući njima uopće išta može preživjeti.

Ali u predluku, stvari su drugačije: unatoč blatnim vulkanima, dno ostaje hladno – i, koliko je itko pouzdano znao, pusto.

- Do sada se pretpostavljalo da u ovom sustavu postoje mikroorganizmi koji proizvode metan, ali to se nije moglo dokazati," objasnila je Florence Schubotz, koautorica studije koja je objavljena u časopisu Communications Earth & Environment.

Za to postoji nekoliko razloga, ali uglavnom se svodi na ovo: cijelo je okruženje jednostavno previše neprijateljsko za život da bi se DNK mogla otkriti, čak i ako je prisutna. Možda je istina da neka vrsta života opstaje unatoč izuzetno visokom pH, ekstremnoj slanosti, gotovo potpunom nedostatku hranjivih tvari, iznimno niskim temperaturama i svemu ostalom – ali, jednostavno rečeno, potrebna je minimalna gustoća stanica da ih se moglo pronaći tradicionalnim metodama. Inače, jednostavno se neće pojaviti.

Zato su istraživači tražili nešto drugo.

- Uspjeli smo otkriti mast - rekao je Palash Kumawat, prvi autor rada, piše IFL Science.

Umjesto da preživljavaju na plinovima i mineralima koji izlaze iz dna u procesu serpentinizacije, mikrobi uzimaju izravniji put, izvlačeći energiju iz tih istih izvora, još uvijek zarobljenih unutar stijena. Iz toga proizvode metan – važan staklenički plin, ali i osnovu za bezbrojne ekosustave dubokog oceana.

- Ono što je fascinantno u ovim otkrićima jest da je život u tako ekstremnim uvjetima, poput visokog pH i niskih koncentracija organskog ugljika, uopće moguć - rekla je Schubotz. Doista, okoliš buja: analiza lipida pokazala je da tamo uspijeva više mikrobnih zajednica, i to već dugo vremena.

Koliko dugo, točno? Pa, ako se pokaže da je pretpostavka tima točna, otprilike koliko je to uopće moguće.

- Sumnjamo da je iskonski život mogao nastati upravo na takvim mjestima - rekla je Schubotz.