Neobična je to životinja: velike su joj uši i nesrazmjerno duge noge. Zove se grivasti vuk, spada u obitelj pasa, no znanstvenici tvrde da to zapravo nije ni lisica ni vuk. Ima sličnosti, da, ali zapravo ih veoma zbunjuje. Znanstveno ime ove životinje - Chrisocion brachiurus - sugerira da je u pitanju u potpunosti izdvojena životinja koja ne pripada ni jednoj poznatoj porodici životinjskog svijeta. Ovo neobično biće živi u ravnicama Brazila i Argentine i naravno da je ugroženo, piše National Geographic.
Tijelo grivastog vuka prekriveno je gustom crvenom dlakom, dok su mu duge noge i griva crne boje. Na vrhu glave nalaze velike uši, slične lisičjim. Niz vrat se spušta griva po kojoj je ova životinja karakteristična i kojoj duguje i ime. Istraživači sa Smithsoniana navode da težina grivastog vuka može doseći i nevjerojatnih 130 kilograma, dok u visinu raste oko 90 centimetara.
Ovaj svejed uglavnom vodi noćni život u okruženjima nalik savani, a zanimljivo je to što su znanstvenici otkrili da urin grivastog vuka ima miris sličan marihuani. Ranije je bio široko rasprostranjen u zemljama poput Argentine i Urugvaja, ali ubrzani razvoj i urbanizacija su ga doveli gotovo do izumiranja. Grivasti vuk je prisiljen da migrira u sjeverna prostranstvima južnoameričkog kontinenta.
Chrisocion brachiurus je usamljen lovac, koji se više voli da hraniti sam nego u čoporu. Iako je svejed, preferira sezonsko voće i povrće, kao i manje ptice te insekte. O njihovom seksualnom životu se malo zna, ali ono što sa sigurnošću može reći je da su monogamna vrsta, koja kada izabere jednog partnera s njim ostaje cijeli život. Prirodnih neprijatelja nema previše - uglavnom su to domaći psi i pume. I čovjek, naravno. Osim što urbanizacijom uništavamo njihova staništa i utječemo na smanjenje broja jedinki, grivasti vuk suočava se i sa zaraznim bolestima koje uglavnom imaju smrtni ishod. Često ih ubijaju automobili, a lokalno stanovništvo nerijetko organizira kolektivni lov na njih jer misle da im ubijaju kokoši. Ima toga još i još je odvratnije: neki koriste njihove dijelove tijela u medicini, iako nije potvrđeno da išta pomažu, a vade im i oči, jer neki stanovnici Brazila misle da su to srećonoše.
Iako životinja nije proglašena izumrlom, znanstvenici ekolozi su svjesni da je njeno postojanje ugroženo, pa zato poduzimaju odlučne korake kako bi osigurali njen opstanak. Zabranjen je lov, a u ZOO vrtovima se vodi računa o tome da se vrsta zaštiti i razvija. Ona se i službeno nalazi na listama ESA kao ugrožen i IUCN kao ranjiv. Međutim, unatoč zaštiti, populacija godinama neprestano opada, a stručnjaci vjeruju da će uskoro na listama grivasti vukovi biti u kategoriji ugroženih životinja.