Naučili smo već u ovoj kolumni da su insekti fascinantna i korisna, ali nerijetko i zastrašujuća bića, kako svojim društvenim ustrojem, tako i ubojitošću.
Jedne veljače prije tri godine na šaku mi se tako odlučila nastaniti prekrasna beštijica, buba, muha, što li već, kakvu dotad nisam vidio. Provela je na mojoj ruci dobrih sat vremena, pozirala mi za fotku, nadjenuo sam joj i ime (koje sam u međuvremenu zaboravio, jer eto). Fotku sam objavio na Facebooku, a onda su uslijedili komentari.
- To je gamad koja me stalno grize!
- Ubij to!
- Užas!
Začudilo me jer su među mojim frendovima uglavnom pacifisti i ljubitelji životinja pa sam si dao truda i shvatio da je njihov strah samo donekle opravdan, ali da su Chrysoperle, odnosno Zlatooke ili Mrežokrilke kako ih nazivaju u određenim dijelovima Hrvatske, stvarno zanimljive i intrigantne, a evo i zašto.
1. Uvijek pobjeđuju na izborima za miss insekata.
Chrysoperle su naprosto prekrasne i tu se nema što dodati. Graciozne su, sićušne, vitkog izduljenog tijela i prekrasnih zelenih krila. Nevjerojatno su lagane, gotovo prozirne i stvarno teško možemo zamisliti nekoga tko bi ih se preplašio.
2. Chrysoperle su masovne ubojice
Eh, da. Tu dolazimo do tog škakljivog dijela. Odrasla zlatooka plaha je i draga životinjica koja se hrani peludom, nektarom i mednom rosom, ali ima malo zeznut karakter u mladosti. Uostalom, tko od nas nije pravio probleme u pubertetu!? Naime, majka polaže svoja jaja na naličje lista, uglavnom u blizini kolonije biljnih uši, te na grmovima divljih ruža poput šipka. Ličinke su te koje su populaciju dovele na zao glas i da izdaju svoje novine, insekti bi u „crnoj kronici” svakodnevno izvještavali o njihovim pokoljima. Naime, u samo dva tjedna svog razvoja, ličinka pojede između 200 do 500 biljnih uši, 500 jaja leptira ili oko čak dvanaest tisuća jaja grinja! Pritom to ne čine kao sav pristojan svijet predatora koji žrtvu lijepo pojede i dobro. Ličinka ima brutalnu metodu hranjenja, zabada se u tijelo žrtve i siše ju iznutra dok od nje ne ostane samo prazna košuljica.
A opet, zato je izuzetno draga vrtlarima koji znaju koliko štete može nanijeti samo jedna kolonija biljnih ušiju.
3. Chyroseprle vole reciklirati
Tijekom svoje problematične mladosti, ličinka ništa ne odbacuje, pa tako i zadržava sve nečistoće iz svog tijela. Kada dođe vrijeme, sve će to iskoristiti kao građevinski materijal za svoj kokon, a od ličinke do kukuljice potrebno joj je od deset do dvadeset dana, ovisno o temperaturi.
4. Nakon burnog djetinjstva imaju tešku mladosti
Jednom kada izađe iz kukuljice, nejaka mušica ima samo jedan, ali vrlo težak zadatak – preživjeti. Dolaskom jeseni prioritet je pronaći sigurno mjesto, od hladnoće i padalina. Kada ste toliko sićušni, svaka kapljica kiše toliko je snažna da bi se mogla usporediti s time da na čovjeka netko u djeliću sekunde izlije cisternu punu vode, a udarac bi vjerojatno bio kao nalet kamiona u punoj brzini. Drugim riječima, zagarantirana smrt. Stoga se mlade mušice zavlače u koru drveta, u štale i štagljeve, sjenike, ali i u naše stanove. Često nismo ni svjesni da smo im utočište, a one pak ne znaju navike čovjeka da se grije, pa ugibaju u suhim i prezagrijanim stanovima. Oko deset posto jedinki preživi.
4. Pomozite im – napravite kućicu
Odjel entomologije i zaštite bilja Instituta za biljne bolesti Univerziteta u Bonnu, svojim je istraživanjem uspješno razvio drvene kućice za prezimljavanje zlatooke. Postavljanjem takvih kućica povećan je broj jedinki koje prežive dramatičnu zimu za pet posto. Kućice treba obojiti u crvenkastosmeđe tonove jer oni privlače zlatooke. S obzirom na to da su veoma malene, već kućica nešto veća od kutije cigareta može poslužiti kao skrovište brojnim jedinkama.
5. Da, gricnu, ali nije strašno
Prijatelj koji je prijavio da su to „beštije koje ga stalno grizu” naprosto ima neki peh. Jer, kažu znanstvenici, zlatooka će vrlo rijetko i to uglavnom slučajno ugristi čovjeka. Pritom ne ispušta nikakav poseban otrov, moguća je gotovo neznatna iritacija kože i blagi „gric” koji traje manje od sekunde, ali kao gorostasi im zapravo nismo nimalo zanimljivi. Možda je spomenuti frend ljubitelj meda ili je proveo neko vrijeme u prirodi pa je na njemu ostao sićušni komad peludi, prava poslastica za zlatooku i besplatno čišćenje, ako nas pitate.
6. Jao, stižu stjenice!
Tako je to u svijetu insekata, ti pojedeš nekoga, netko pojede tebe...Iznimka nisu ni zlatooke koje se užasavaju čak i spominjati ime svog najvećeg predatora. Stjenice iz porodice Nabidae glavni su im razlog za glavobolju jer ih tamane u trenutku. Pokoja završi i u kljunu kakve ptičice, ali i ponekog pauka, no zabilježeni su i slučajevi da se ličinke u svom, gore opisanom barbarskom stupnju razvoja, unaprijed osvete pa se ujedinjenim snagama pogoste i unutarnjim organima manjih paukova.
7. Vole specijalne efekte
Zlatooke svojim tijelom podsjećaju na mitske vile, pa malo i na Zvončicu Petra Pana, a svoju ljepotu rado pokazuju čak i noću. Naime, njihovo tijelo u uvjetima potpunog mraka odašilju blagu, fluorescentnu svjetlost. Nije toliko snažna poput svjetlosti koju isijava krijesnica, pa ih rijetko vidimo u takvom izdanju, čemu svakako doprinosi i svjetlosno onečišćenje jer, realno, gdje danas imamo „potpuni mrak” u prirodi? No, to je zasigurno spektakularan prizor