Znanstvenici kreću u trogodišnji projekt istraživanja morskih pasa u britanskim vodama: ‘O njima znamo tako malo‘

- Imamo stvarno kul morske pse - kaže Lucy Hawkes i pritom ne misli na životinje u obalnim vodama Južne Afrike ili Meksika, već govori o vrstama koje žive oko Britanije. Hawkes, izvanredna profesorica na Sveučilištu u Exeteru, vodi novi trogodišnji projekt za istraživanje života triju najugroženijih vrsta morskih pasa u Engleskoj.

- Sviđa mi se atlantska psina, koja izgleda kao beba velike bijele psine. Surferi su je znali vidjeti i jako se uplašiti, ali nisu opasne. Nevjerojatno je da dijelimo vodu s nekim prilično uzbudljivim životinjama - istaknula je, piše Guardian.

U britanskim vodama pliva više morskih pasa nego što bi se očekivalo. U tim vodama je zabilježeno više od 40 različitih vrsta. Ipak, znanstvenici znaju iznenađujuće malo o većini njih.

Sada je laboratorij koji vode Hawkes i njezin kolega Matthew Witt u Exeteru dobio gotovo milijun funti od Natural Englanda za suradnju s Pomorskom biološkom udrugom, Angling Trustom i bazom podataka Pat Smith, u kojoj se nalaze zapisi ulova morskih pasa od 1953. godine pa sve do danas.

Zajedno će koristiti kombinaciju povijesnih zapisa, elektroničkih oznaka i rekreativnih opažanja kako bi doznali više o tome gdje i kada se morski psi hrane, pare i migriraju. Projekt će također pratiti kako se populacije ovih morskih stanara mijenjaju u pogledu brojnosti i rasprostranjenosti, a to će pomoći kad se bude određivalo kome je kakva zaštita potrebna.

Opažanja nekih od tri milijuna rekreativnih ribolovaca u zemlji pružaju ključne informacije.

- Naša zemlja ima dugu povijest rekreativnog ribolova morskih pasa i velike ribe poput tune - kaže Francesco Garzon, morski biolog koji radi zajedno s Hawkes.

Rekreativni ribolov morskih pasa u UK sada funkcionira po principu „uhvati i pusti”, objašnjava on. Ribari su nekad vodili evidenciju ulova prema težini nakon što bi mrtva riba bila ukrcana na brod, no sada mnogi mjere duljinu živih morskih pasa u vodi prije nego što ih puste. Oznake bi trebale otkriti kako morske psine reagiraju na praksu ulovi-i-pusti.

- Oni su vrlo svjesni činjenice da morske pse treba čuvati. Ponekad mogu biti stigmatizirani, ali obično su jednako strastveni u zaštiti ovih životinja kao i mi - kaže Garzon i dodaje kako su izravni komercijalni izlov ili slučajni prilov najveće prijetnje za morske pse u UK-u.

Prijavljivanjem svojih ulova bazi podataka Pat Smith, kapetani i rekreativni ribolovci djeluju u istraživanu kao ‘građani znanstvenici‘ i pomažu istraživačima otkriti kretanje vrsta.

Planirano je označavanje morskih pasa koji su ulovljeni pa pušteni, a pripremljeno je 40 oznaka koje će na svakome od njih ostati maksimalno 45 dana. Tu je još oko 30 dodatnih oznaka, koje će na životinjama stajati oko godine dana. Tijekom označavanja tim planira uzeti uzorke DNK od životinja koje će pratiti. Obično to znači uzimanje sićušnog izreska kože s peraje ili brisanje vatom po njihovoj koži. Time znanstvenici stvaraju kartu genetske povezanosti.

- Mogli bismo utvrditi je li francuska plava psina genetski blisko povezana s engleskom plavom psinom. Možda su samotnjaci, a zatim se u velikom broju okupljaju radi parenja, kao što to rade tope na sjeveru Škotske. Još ne znamo - objašnjava Garzon.