U samom centru Tjumenja nalazi se trg koji nosi ime po sibirskim mačkama. U njemu je i nekoliko skulptura ovih lijepih životinja. Tu su mama mačka s tri mačića, mladi nestašni mačori, kao i odrasla mačka na samom vrhu spomenika, koja ozbiljnim pogledom prati prolaznike. Ovaj trg i ovi spomenici posvećeni su tragičnim događajima vezanim za opsadu Lenjingrada. Jer sibirskim mačkama, između ostalog, možemo zahvaliti na tome što je tada sačuvano blago najvećeg ruskog muzeja, piše Russia Beyond.
U najvećem i najpoznatijem muzeju mačke su se bile u službenoj službi još od vremena carice Elizabete Petrovne. Ona je 1745. godine potpisala ukaz o tome da se iz Kazanja radi lova na glodavce donese trideset najvećih mačaka. Mačke iz ovih krajeva se, naime, smatraju odličnim lovcima. One su čuvale galerije slika i podrume (a u Ermitažu se oni protežu gotovo 20 kilometara) od štakora i miševa i za vrijeme Napoleona, i tijekom Oktobarske revolucije, i za vrijeme sovjetske vlasti. Zanimljivo je da su se protiv štakora povremeno koristila i kemijska sredstva, ali ona nisu mogla riješiti problem. I samo su mačke dale rezultate.
1941. godine dragocjeni eksponati iz Ermitaža su prebačeni na Ural, a u podrumima su napravljena skloništa od bombardiranja. Za vrijeme blokade Lenjingrada (rujan 1941.-siječanj 1944.) u Drugom svjetskom ratu grad je ostao bez mačaka (one su umirale od gladi ili su postajala hrana), pa su horde štakora ispunile podrume starih kuća. Štakori su grizli namještaj, zidove, kablove, donosili opasne bolesti. Nisu zaobišli ni muzeje, u čijim podrumima je i dalje bilo dosta umjetničkih djela. Ona su se našla u opasnosti.
Za ovu su nevolju saznali stanovnici drugih regija SSSR-a te su odlučili pomoći gradu. Prve mačke su donesene iz Jaroslavlja 1943. godine, kada je počeo proboj blokade, prijelomni trenutak u borbi za oslobođenje grada. Sive jaroslavske mačke smatranle su se dobrim lovcima i za njima je vladala velika potražnja. I to unatoč tome što je jedna koštala 10 puta više od štruce deficitarnog kruha. I ipak mačaka nije bilo dovoljno.
Jedan od najvećih "sabirnih centara" bio je Tjumenj. Stanovnici nekoliko sibirskih gradova slali su svoje domaće mačke da štite Ermitaž. Sibirskim je vlakom u Lenjingrad stiglo pet tisuća mačaka iz Tjumenja, Omska i Irkutska. Možete li zamisliti što su sve one preživjele tijekom nekoliko dana u vlaku?
Ovog su puta svi štakori uništeni, a njihovi potomci i danas službuju u Ermitažu.
Spomenik repatim herojima podignut je i u Sankt Peterburgu. U Maloj Sadovoj ulici možete vidjeti mačka Jeliseja i mačku Vasilisu izlivene u bronci.