Znate li što su jezični specizmi i zašto bi bilo bolje da ih ne koristimo? Dug je to proces...

Prijatelji životinja objavili su na Facebooku zanimljiv tekst kojim su se dotakli jezičnih specizama. Specizam je, da pojednostavimo, diskriminacija životinje s obzirom na njenu vrstu - recimo, u nekoj kulturi krava je sveta životinja, a pas je hrana. No, specizmi postoje i u jeziku. U našem ih je mnoštvo i uglavnom su to uvrede. Uz to su mnogi izrazito netočni - kokoši nisu glupe, svinje nisu prljave, krave nisu lijene...

Iz udruge su svojim sljedbenicima pojasnili zašto na njihovim stranicama nikad neće vidjeti izraze "uginuti", "skotna", ili "vlasnik životinje"

- Diskriminacija i nasilje nad životinjama ogleda se i u načinu na koji čovjek komunicira. Zašto? Da bismo mogli prakticirati i tolerirati zlostavljački odnos prema drugim inteligentnim i osjećajnim bićima, potrebno je steći predodžbu o 'manje vrijednim' bićima, čija su svojstva takva da ne zaslužuju naš obzir i poštovanje. A njegovanje takvog stava počinje već na razini rječnika kojim se koristimo kad govorimo o ostalim živim bićima. Dvostruki vokabular kojim se i lingvistički želi potvrditi odvojenost ljudi od ostalih životinja najočitija je u riječima koje obilježavaju potpuno jednake tjelesne funkcije kod ljudi i kod ne-ljudi - pišu aktivistici i dodaju:

- Nerijetko nam se zna dogoditi da nas ispod naše objave pokušavaju ispraviti ili čak da mediji prilikom prenošenja našeg priopćenja zamijene riječ koju smo s namjerom stavili i iskoriste onu specističku. To nas jako rastužuje baš kao što nas je rastužila svaka objava da je Malena "uginula". Takvom otporu svjedočimo i na stranicama prijateljskih udruga i skloništa gdje se ispod svake objave da je netko umro ili je trudan nađe komentator kojemu smeta što su iskoristili nenasilan i nespecistički izraz...

Uistinu ne razumijemo čemu toliki otpor poistovjećivanju čovjeka sa životinjama, pogotovo kada je riječ o tjelesnim funkcijama i stanjima, pa i sisavci se rode baš kao i ljudi. Majke ih nose u maternici baš kao i ljudske majke i majke drugih sisavaca hrane svoje bebe svojim mlijekom. Doslovno nema nikakve razlike. Razliku vidimo samo mi ljudi i naša percepcija životinja kao manje vrijednih bića kojima onda kroz jezik čak uskraćujemo pravo da budu rođene i da umru. Dobro je razmisliti o tome i shvatiti kako smo odgojeni da kroz govor obezvređujemo životinje kako bismo ih mogli iskorištavati, napuštati, zlostavljati i jesti ih bez grižnje savjesti. To i je svrha specizma... - zaključuju Prijatelji životinja.