Izlov ježinaca može dovesti do problema, dubrovački znanstvenik: ‘To može poremetiti ravnotežu...‘

Znanstvenici su zabrinuti za opstanak ježinaca u Jadranu. U našem moru živi 21 vrsta, a postali su meta pretjeranog izlova koji im ugrožava opstanak. Loša je to vijest, posebno ako se zna da upravo ježinci čine važan dio obalnih ekosustava.

- Pretežno su biljojedi i reguliraju količinu i rasprostranjenost algi i morskih trava u plitkim ekosustavima. U slučaju da se u blizini nađe strvina ribe ili nekog drugog organizma, ježinci će se i tako hraniti. Tri se vrste po brojnosti ističu, a to su crni ježinac (Arbacia lixula), hridinski ježinac (Paracentrotus lividus), i ljubičasti ježinac (Sphaerechinus granularis). Ovim redoslijedom od obale prema dubini je njihov raspored u moru.

Naravno, ne postoje oštre granice pa na istom području možete zateći sve tri vrste. Prirodni neprijatelji su im riba (sarak, pic, fratar, knez, arbanaška vladika), rakovi i zvjezdače, pa će brojnost ovih utjecati na brojnost ježinaca jednako kao količina dostupne hrane odnosno algi – kaže za Dubrovački znanstvenik Valter Kožul, doktor biotehničkih znanosti.

Ukazuje i na to da su ježinci prilagodljivi organizmi koji žive više desetljeća a veća brojnost na nekom području može uzrokovati značajno smanjenje količine algi, što se ne odražava nužno i na brojnost ježinaca:

- Brojnost ovisi o broju predatora ali i o izlovu koji je u zadnje vrijeme kod nas porastao. To može značajno poremetiti ravnotežu jer će smanjiti populaciju ježinaca i uzrokovati bujanje algi. Da bi se prevenirale ovakve situacije potreban je stalan nadzor znanstvenika uz čitavu našu obalu gdje se oni izlovljavaju, ali i nadzor ostalih područja naseljenih ježincima – zaključuje dr. Kožul.

Za istaknuti je kako Pravilnik o obavljanju gospodarskog ribolova na moru ronjenjem zabranjuje sakupljanje, posjedovanje, iskrcaj i stavljanje u promet morskih ježinaca čiji promjer tijela iznosi manje od 50 milimetara. Za ‘prikupljanje‘ postoje i posebne povlastice prema kojima je odobreno sakupljati najviše 300 kilograma ježinaca dnevno po povlastici.

Po tim propisima teško je povjerovati da bi izostala ugroza ravnoteže u podmorju, kako sugerira zakonodavac. Donekle tješi tek podatak prema kojemu rekreativno vađenje ‘bodljikavaca‘ s morskog dna nije dopušteno. A i s provedbom Pravilnika na terenu zapinje jer se ne pamti da su nadležni makar izmjerili veličinu makar i jedne jedinke ili izvagali nečiji ulov, a kamoli kaznili za zlouporabu povlastice.

Kako god, lokacija pod ježincima sve je manje, a razlog nije zagrijavanje mora. Dodatan problem je i što bez ježinaca nema obrane od bujanja algi koje u kratkom vremenu mogu prekriti podmorje i zagušiti ostale organizme ispod njihovog ‘plašta‘.

- Mužjaci i ženke hridinastog ježinca pokrivaju se okolnim materijalom pa ćete na ježincu naći ostatke posidonije, školjke ili nekakav ljudski otpad. U gonadama se pohranjuju hranjive tvari i kondicioniraju gonade prije mrijesta u proljeće i jesen. Hrani se makroalgama i često se noću kreće prema mekšim vrhovima Posidonia oceanice no zadovoljit će se i otpalim dijelovima algi. Ježinci se pokreću s pomoću bodlji i pseudo nožica kojima se i drže za podlogu. S donje strane tijela su usta ježinca gdje s pet zuba struže alge s površine dna (vrlo karakteristično za crnog ježinca) ili odgriza dijelove algi - otkriva Kožul, pa objašnjava i fenomen razmnožavanja morskog ježinca.

- Ispuštanjem spolnih produkata mužjaka i ženki na nekom području dolazi do oplodnje u stupcu mora. Oplođeno jajašce se s vremenom transformira u ličinku koje nošene morskim strujama šire populaciju ježinca. Kad se ličinka prihvati za dno završava planktonska faza. Juvenilni stadiji su obično skriveni pod kamenjem na morskom dnu da bi rastom postepeno izlazili - ističe Kožul.