Mnogima malene rovke nisu naročito simpatične, no možda budu nakon što saznaju nešto o njihovoj prehrani. One, naime, izrazito vole jesti i stalno su u potrazi za hranom. Neke vrste rovki dnevno pojedu do 90 posto svoje težine, a jedu kukce. Ne kopaju tunele, nego su oportunisti - naiđu na one koje su uredile krtice i voluharice i koriste ih.
Imaju izrazito brz metabolizam, što ih prisiljava da jedu gotovo neprekidno. Aktivne su i danju i noću, ovisno o vrsti, a nekoliko vrsta prilagođeno je i životu u vodi. Odlični su plivači te love vodene beskralješnjake ili male ribe. Ne spavaju zimski san, ali kad hrane ponestane, mogu pasti u kratkotrajnu utrnulost - uspori se disanje i snizi se tjelesna temperatura.
Većina rovki vrlo je malena, najmanje teže svega dva do tri grama u odrasloj dobi. Njihov šiljasti oblik njuške pomaže im pri kopanju i traženju hrane poput ličinki. Na njihovom jelovniku najčešće se nalaze kukci, kolutićavci, puževi, paučnjaci, sjemenke i razni korijeni. Sav plijen love na tlu ili ispod tla. Neke vrste, poput kratkorepih rovki iz Kanade i SAD-a te obične rovke iz Rusije, pripadaju rijetkim otrovnim sisavcima. Njihov otrov može djelovati i na ljude, uzrokujući oteknuće na mjestu ugriza. Ova osobina im omogućuje da savladaju i veći plijen, uključujući manje kralješnjake.
Tijelo ovog malenog stvorenja prekriveno je baršunastom smeđosivom dlakom, a izdužena i vrlo osjetljiva njuška pomaže u istraživanju tla i potrazi za plijenom. Sluh i njuh su joj izvanredno razvijeni, a za neke vrste smatra se da koriste i eholokaciju. Eholokacija je način snalaženja u prostoru pomoću zvučnih valova. Životinja ispušta zvučne signale koji se odbijaju od prepreka ili plijena, a zatim sluša odjeke tih zvukova i tako stvara ‘sliku‘ okoline. Na taj način može prepoznati udaljenost, veličinu i oblik predmeta čak i u potpunom mraku, objavili su iz Nacionalnog parka Brijuni.
Njihova staništa su vrlo raznolika, pa tako žive na području ravnica i planinskim područjima, najčešće u gustim šumama i grmlju, na livadama, u vrtovima i u blizini kuća. Svoja gnijezda oblažu suhim lišćem i travom, a svaka rovka ima svoje malo lovište koje može dosezati i do deset četvornih metara. Kada su uplašene, oglašavaju se tihim piskom i ispuštaju oštar miris po mošusu koji tjera neprijatelje, zbog čega nisu najdraži plijen ostalim kralješnjacima.
Rovke se razmnožavaju jednom ili dvaput godišnje, a ženka na svijet donosi četiri do četrnaest slijepih i bezdlakih mladunaca. Njihov život je kratak, u prosjeku oko godinu i pol, ali je izuzetno intenzivan. Pravi maraton preživljavanja u tako malom tijelu.
Zanimljivo je da patuljasta bjelozuba rovka (Suncus etruscus), duga svega 30 do 50 milimetara, s repom do 30 milimetara, spada među najmanje kopnene sisavce na svijetu. Rasprostranjena je u južnoj Europi, uključujući Hrvatsku, kao i uz Sredozemno more, Arapski poluotok i dijelove Azije.
Raširene su gotovo širom svijeta, izuzev Australije, Novog Zelanda i Nove Gvineje, a u Južnoj Americi su prisutne tek kratko vrijeme. U Hrvatskoj su najpoznatije šumska rovka (Sorex araneus) i poljska rovka (Crocidura suaveolens), dok ukupno obitavaju četiri roda: Crocidura, Neomys, Sorex i Suncus.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....