Znanstvenici su otkrili nevjerojatne sposobnosti oceanskih stvorenja zahvaljujući satelitskom praćenju

Bila je ovo izuzetna godina za oceanske mante - ne samo da je otkrivena posve nova vrsta tih životinja, nego su snimljene u akciji s morskim psima s Galapagosa. Pod akcijom mislimo da ih morski psi koriste kao stupove za češanje. No, zabava tu ne prestaje, jer su nova istraživanja otkrila da ove mante rone dublje nego što se itko nadao.

Kako bi saznali više o njihovom ponašanju, skupina istraživača označila je 24 oceanske mante (Mobula birostris) na tri različite lokacije: Raja Ampat u istočnoj Indoneziji, blizu Tumbesa uz obalu sjevernog Perua i blizu Whangaroa na sjeveru Novog Zelanda. Osam oznaka bilo je programirano da se odvoje od manta i budu pronađene na površini vode, dok je preostalih 16 slalo podatke timu putem satelita.

To je istraživačima dalo mnogo informacija o kretanju manta, koje su provele ukupno 2705 dana s oznakama. To je ukupno 46 945 zaronjavanja. Tijekom 79 tih dana zabilježeno je kako mante rone na dubine veće od 500 metara, dosežući maksimalnu dubinu od 1 250 metara. Zaroni su bili postupni, umjesto pravocrtnim i to vjerojatno kako bi se prilagodile hladnijoj vodi ili oporavile od napora spuštanja.

- Otkrili smo da, daleko od obale, oceanske mante mogu roniti na dubine veće od 1 200 metara, što je mnogo dublje nego što se prije mislilo. Ovi zaroni, koji su povezani s povećanim horizontalnim kretanjem nakon toga, mogu igrati važnu ulogu u pomaganju mantama da prikupe informacije o svom okolišu i navigiraju preko otvorenog oceana - rekao je glavni autor dr. Calvin Beale, piše IFL Science.

Oznake na mantama s Novog Zelanda pokazale su da bi one izvodile ove duboke zarone nakon što se udalje od obale, a nisu provodile puno vremena na maksimalnoj dubini, što sugerira da nisu ronile tako duboko radi hranjenja ili izbjegavanja predatora. Nakon zarona, mante bi zatim provodile značajno vrijeme na površini.

Smatra se da ovi duboki zaroni pomažu mantama da otkriju sve što trebaju znati o svojstvima vodenog stupca, uključujući temperaturu, geomagnetske gradijente i otopljeni kisik. Te informacije zatim pomažu mantama odlučiti hoće li ostati na istom mjestu ili krenuti dalje.

- Ovo je prvo istraživanje takve vrste koje detaljno ispituje ekstremno duboko ronjenje oceanske mante - rekao je Mark Erdmann, direktor za očuvanje morskih pasa u organizaciji Re:wild.

Na drugim lokacijama u Indoneziji i Peruu podaci s oznaka otkrili su da mante nisu ronile na tako ekstremne dubine. To je povezano sa staništem, jer su obale oko tih lokacija mnogo pliće. U novozelandskom staništu morsko dno brzo pada, što duboka ronjenja čini mogućima i važnima za mante.

- Važno je napomenuti da istraživački tim na Novom Zelandu nastavlja satelitski označavati oceanske mante svakog ljeta od 2019. godine i očekuje se da će otkriti još mnogo toga vezanog za kretanje i ponašanja ovih veličanstvenih stvorenja tijekom sljedećih nekoliko godina - dodao je Erdmann.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Frontiers in Marine Science.