Svake godine oko 1700 životinja prođe kroz zagrebačko Oporavilište za divlje životinje. Brojne ptice, gmazovi i sisavci dolaze u raznim životnim trenucima: neki su ozlijeđeni, drugima su stradali roditelji pa sami ne mogu preživjeti, treći su bolesni... Ima onih koji u tom prostoru provedu svega nekoliko sati, koliko je dovoljno da ih se pregleda i onda pusti natrag u divljinu. No ima i onih koji tamo provedu nekoliko mjeseci.
- Vrijeme boravka zaista varira. Recimo, ptica koja je udarila u staklo ostaje kod nas dok ne dođe k sebi i onda se pušta u prirodu. Maleni ostaju dok ne postanu dovoljno odrasli da se sami mogu brinuti za sebe. Imamo situacije kada se, recimo, neke ptice oporave i trebamo ih pustiti, ali je zima, znamo da će vani teško naći hranu, pa onda ostaju na našoj skrbi do proljeća - priča nam Jadranko Boras, veterinar u Zoološkom vrtu, i vodi nas u obilazak.
Pokazuje nam sva stvorenja o kojima se on i njegovi kolege trenutačno brinu. U prvom kavezu je sova jastrebača, koja je stigla prije mjesec i pol. Nisu znali što je točno muči, a nakon pregleda su zaključili da je vjerojatno riječ o neurološkom problemu. Isprva su je morali hraniti jer ništa nije uzimala u kljun, a onda je počela sama to raditi. Ona je sve bolje i uskoro će biti premještena u vanjsku volijeru, da vide kako leti, pa, ako sve bude dobro, mogla bi uskoro biti puštena.
Tik do nje je sedam malenih pačića. Majku im je pregazio automobil, a oni su završili na ljudskoj skrbi. Sami jedu, pa će im ljudi pomagati po pitanju obroka još otprilike mjesec dana. Nakon toga bit će dovoljno samostalni da se mogu sami brinuti o sebi, pa će se vratiti u prirodu. Ispod njih je eja močvarica, čiji je kavez prekriven tkaninom jer se užasava i samog pogleda na ljude, pa divlja po kavezu.
Preko puta nje je jedna mlada čaplja, stara nešto manje od dva mjeseca. Ispala je iz gnijezda u vrijeme kada nitko od njezine braće i sestara nije ni pokušavao letjeti, pa je zato došla na ljudsku skrb. Nešto dalje je roda, koja je djelovala blago katatonično kad je stigla. Živnula je nakon svega tri dana antibiotika. Lisica tik do nje stigla je sa šugom i gnojnom upalom kože. Tu je i jedno mladunče, koje je pronađeno bez majke. Nikad se nije vratila, pa je lija završila na skrbi ljudi.
A onda slučajevi u blizini: jež je došao nagoren jer je netko zapalio vatru, a on je nastradao. Drugi ima šugu, pa mu ispadaju bodlje. Čančare su mlade i još se ne mogu brinuti za sebe. Sive vrane i golubovi imaju uglavnom oštećenja krila. Šarolika ekipa s raznim ozljedama, ali dobro je što će se svi oni uskoro vratiti doma.
- Imali smo mi svega. Jedno vrijeme čak i medvjeda, Matiju, kojeg smo othranili i poslali u utočište u Kuterevu. Bilo je tu i risova, a jednom smo imali čak i čaglja. No najviše je golubova, njih imamo petstotinjak godišnje, dok nam dođe oko 200 vrana - priča Boras i nabraja dalje. Ljudi im često donose sokolove i vjetruše, kojih prime između 70 i 90, roda dođe šezdesetak, a šišmiša stotinjak. Dosta im dolazi ptica pjevica, oko 200. Ne zaostaje se ni kada je riječ o gmazovima - kornjača, zmija i guštera stiže pedesetak.
- Ovo sad što vidite, to je zatišje. Većina ovih životinja će u roku od dva tjedna biti puštena, ali znamo da sad počinje pravi kaos. Od kraja travnja do kraja rujna svake godine dolazi nam nevjerojatno velik broj životinja. Doslovno nam dolaze sve vrste životinja koje žive na širem području grada, tako da smo zatrpani poslom. No, kad ptice selice odu i kad više nema mladunaca, tada je malo mirnije. Ipak, nikad nije posve mirno - posla ima uvijek - dodaje Boras.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....