Veliko je to dvorište u Erdutu. Onako, taman da se puteljkom do kuće na vrhu malo zadišete. Osim ako vam netko ne prepriječi put, pa morate zastati. Kandidata za prepreke ima: dvije odrasle ovce ili jedno janje, koje se tu rodilo i slobodno trčkara naokolo. Ili jedna od brojnih kokoši, koje imaju najšareniju kuću na svijetu. Ili neki od tri psa, koji bi htjeli ustanoviti što ste i kojim ste poslom došli. Da li po najbolju vegansku mađaricu u svemiru, koju radi šef tog malog carstva, ili ste došli pomoći...?
Šef svega toga je Josip Jukić, čovjek kojeg pola Osijeka zna jer radi u tamošnjem azilu. Još je nekoliko mjeseci u tom radnom odnosu, a onda će se posvetiti udruzi, jer je jako teško raditi oboje. Dugo je sanjao da pokrene nešto svoje i spašava životinje. To mu je konačno pošlo za rukom i, kaže, živi svoj san.
- Imamo tri psa, tri ovce, 12 kokoši... Te životinje su spašene od smrti, ali ne traže dom, nego će biti pod mojom, odnosno, skrbi udruge cijelog svog života. Svaki naš stanovnik ima svoje ime - eno, ono tamo je Hurem, kraj nje kljuca Maša, iza su Mikica i Tonka... - nabraja Josip i pokazuje kokoši. Ovce su Ivana i Bojana, a njena malena je Madi. Psi su Lupino, Willy i Nikica, po kojem je udruga i dobila ime.
- Razlog osnivanja udruge na području općine Erdut je vrlo jednostavan: želim razviti prijateljski odnos sa općinom i da krenemo zajednički u rješavanje gorućih problema napuštanja životinja. Nadam se da će općina imati sluha i da ćemo uspjeti surađivati na obostrano zadovoljstvo. Prioriteti udruge su rješavanje pitanja kastracije i izbacivanja životinja na ulicu, a nerijetko i ubijanja kako bi se riješili neželjenog legla - pojašnjava Josip koji se upravo bori da se jedan pas spasi s lanca.
Želja mu je, kaže, informirati građane da je kastracija rutinski zahvat i da je najbolja za sve. Bacanje štenaca i mačića to nije, ali mnogi ljudi i dalje kastraciju smatraju neprirodnom, a ubijanje potomaka svojih ljubimaca - prirodnim. Za to se Josip želi boriti, no nije zaboravio nevidljive životinje - one koje žive na farmama, u mraku, boli, patnji i blatu.
- Ljestvica je postavljena visoko, udruga je osnovana i sada nam preostaje samo puno raditi na informiranju i osvješćivanju kako građana tako i lokalne vlasti u cilju dobrobiti životinja. Vjerujem da ćemo uspjeti u tome, a želja u nekoj bližoj budućnosti je i osnivanje utočišta, kako za pse i mačke tako i za sve ostale životinje - dodaje Josip.
Udruga se financira donacijama građana, a mnogi su već postali "kumovi" životinjama. To znače da im, za sitnu mjesečnu donaciju, pomažu da budu site. Za 15 kuna može se kupiti onoliko zrnja koliko jednoj Hurem treba da trbuščić pune pun cijeloga mjeseca. Mala je to cijena za sreću.
