Kad su ga pronašli, činilo se da neće biti dobro. Pas Zayan živio je s jednom starijom ženom nedaleko od Čakovca, koja je smatrala kako se za psa sjajno brine ako ga pušta za živi u hrpi smeća. Doslovno, u hrpi smeća. Prizor je bio odvratan, a to jadno stvorenje nije ni moglo biti prisebno, s obzirom na to gdje je živio i kako se ta žena brinula o njemu.
Došao je u Čakovečki azil i odmah se vidjelo da ima probleme u ponašanju.
- Bio je preplašen do bola, agresivan, nije se dao se dirati, skrivao se u kutu iza krevetića da bude što manji i nevidljiv. Preuzeli su ga pod skrb volonteri njemačke udruge Tiere brauchen freunde (neizmjerno hvala gđi Elke na svom trudu) pa su vidjeli na kameri iz privremenog doma kako pokušava na sve načine pobjeći. Pa se izvukao iz oprsnice s dvostrukom lajnom i pobjegao. Pa su ga uhvatili... - napisala je Aleksandra Hampamer, voditeljica azila, koja je odlučila sa svima podijeliti priču sa sretnim završetkom.
Onako, sladunjavim sretnim završetkom, koji paše u Hollywoodske filmove i koje na ovome svijetu ne mogu doživjeti ljudi, nego samo psi. I to rijetki među njima.
Zayan je jedan od tih, jedan od onih čiji primjer pokazuje da su čuda moguća.
S vremenom je naučio vjerovati ljudima. Sretno se udomio i jučer je Aleksandra dobila njegovu fotografiju s ljetovanja. Djeluje kao nešto nevjerojatno - kako da pas iz hrpe smeća u Čakovcu dospije na ljetovanje i uživa u ležanju na dasci? Zar je moguće da je preživio sve ono ružno i na kraju našao obitelj koja ga beskrajno voli i smatra svojim članom, onako kako ga žena kraj Čakovca nije voljela?
- Iza ove slike stoji toliko rada, truda, muke, stres i suza mnogih ljudi u skloništu i na kraju udomitelja. A zašto je uspio? Jer nikad, nikad, nikad opcija nije bila odustati - napisala je Aleksandra.
