Jedna naša profesorica ispričala nam je kako je njena pokojna kujica obožavala gledati televiziju. Nije samo sjedila na kauču - bila je vrlo aktivna kad je trebalo lajati, a nekad je odlazila iza televizije provjeriti gdje je neki lik nestao kad ga više nema pred očima. Kad bi na ekranu bila kakva životinja, bilo je s njom naprosto nemoguće pratiti radnju filma. Reagirala je na svaki pokret usmjeren protiv te životinje, pa je zato naočito uzbudljive filmove provodila tako da bi spavala u svom krevetiću, kamo su je vlasnici poslali.
No, što je ona zapravo vidjela? Stručnjaci kažu da psi zapravo vide nešto slabiju sliku nego mi. S obzirom na to da ne vidi sve boje iz spektra, slika će mu izgledati nešto drugačije. Uz to, kako im mozak brže prerađuje slike koje vidi (naš je u tom sporiji), lakše im je pratiti radnju na modernim televizijama. Mi ne vidimo razliku u brzini izmjena slika pred našim očima, no psima je to važna i velika razlika.
Svakako vidi oblike na ekranu, akcije razumije, a zna i koja se životinja pojavljuje. Ako vidi ili čuje psa, prepoznat će ga. Reakcija na sve te slike ovisi o njemu samom, kakav je karakterno, ali i o tome koliko je vama često uključena televizija. Ako je to stalno, onda se možda naviknuo, pa ne reagira više.
Ponešto ovisi i o pasmini. Oni koji više koriste nos u svakodnevnom životu bit će manje zainteresirani za slike na ekranu, jer to ne miriše, dok recimo ovčari, koji neprestano nešto osluškuju, mogu postati pravi ovisnici.
Što vole gledati? Ovisno o psu, naravno, no nagađa se kako vole ono što i njihovi vlasnici. Ako je skrbnik sretan, to i njih čini sretnima. Da, tako je jednostavno. No, s druge strane, za razliku od nas, ne mogu se baš usredotočiti na ono što gledaju. Pogledaju svega tri sekunde, a onda gledaju nešto drugo.