Hanoverski krvosljednik Rudi jedan je od prvih pasa u Hrvatskoj istreniranih za pronalaženje stjenica. Nakon što su ga Ivana Stanić i Davor Halambek udomili, odlučili su mu pronaći zanimaciju budući da se radi o radnom psu koji je nesretan ako nema neki zadatak.
- To je inače lovački pas koji služi za pronalaženje ranjene divljači, ali s obzirom da smo vegetarijanci i ne bavimo se lovom, krenuli smo s njim u školicu socijalizacije, priča nam Ivana.
U Tara K9 Security školi za dresuru pasa, koja jedina također ima ovlaštene pse za pronalaženje stjenica u Hrvatskoj, "supernjuška" Rudi je dobio licencu.
- Trener je bio oduševljen s njim, nazvao ga totalnim Einsteinom i rekao da bi bilo šteta da ne iskoristimo njegov potencijal – nastavlja ponosno Ivana, a tu je i započela ideja o psu tragaču za stjenicama pošto ih u Hrvatskoj nema.
Smatrali su da bi to mogla biti dobra ideja, pošto se kao zemlja jako oslanjamo na turizam, a u inozemstvu su ovakvi psi već jako popularni. Pokrenuli su devetomjesečni projekt treniranja Rudija i naručili miris stjenica iz Engleske.
- To je dosta skup hobi, jedan sat treninga na detekciju je otprilike 100 eura, a miris koji smo naručili košta otprilike od 465 do 664 eura, objasnila nam je.
Pas se trenira kao i na bilo koji drugi miris, a sve kako bi dobio lopticu na kraju. S obzirom na to da je pas tragač, uživa u tome i veseli se nagradi. Ipak, još nije imao nijedan službeni izlazak jer su u procesu otvaranja paušalnog obrta.
Kako navode na svojoj službenoj stranici k9bedbugs.eu, cijena iznosi 130 eura po satu ili 6 eura po metru kvadratnom, a sve ovisi o veličini prostora. Tu su i putni troškovi koji iznose 30 centi po kilometru, nakon udaljenosti od 50 kilometara. Garantiraju privatnost, pa tako koriste neoznačeno vozilo i ne nose uniformu, a Rudija često brkaju s kućnim ljubimcem.
- Stjenice vam nemaju nikakve veze s higijenom, njih jednostavno gosti dovezu s koferima ili namještajem. One su slijepi putnici, dođu i ugnijezde se, govori nam Ivana.
Rudi je obučen da u bilo kakvim uvjetima i prostoru može detektirati prisutnost stjenica, a kad ih osjeti ukipi se i sjedne. Zatim signalizira pogledom u svoje vlasnike, pa u mjesto gdje je nešto osjetio i nazad u njih.
- Nakon toga mi vizualno pregledamo jer stjenice ostavljaju tragove poput fekalnih mrlja, ostatke krvi ili ljušture pošto od jajašca do odrasle jedinke imaju pet procesa ljuštenja. Ako su tu, naći će se neki trag, priča nam Ivana.
Kako kaže, prednost psa tragača za stjenicama je što on može odrediti točno gdje se nalaze jer u pitanju može biti samo jedna soba i određeno mjesto u njoj. Nakon toga dezinfekcija može biti brža, jer znaju točno gdje djelovati.
- Ne moraju cijeli hotel isprazniti i sve sobe prašiti, nego samo točno lokacije gdje se one nalaze. Znači, mi kažemo gdje su, a onda osoba može nazvati deratizatore koji rade po svom protokolu, potvrđuje Ivana.
Nakon pregleda se dobije pismena potvrda da je objekt provjeren s određenim datumom, a s Rudijem mogu doći i na dodatan pregled nakon dezinfekcije. Također se može dogovoriti i da proaktivno dolazi na pregled nekoliko puta godišnje.
Pošto je to u Hrvatskoj potpuno nepoznata grana i vjeruju da nitko još nije registrirao da se bavi time, kažu kako je najbitnije imati otvoreni um jer su u inozemstvu ljudi koji se bave time bukirani mjesecima unaprijed.
- Iskreno mislim da ćemo naići na otpor jer smo prvi i treba probiti led, ali ljudi zapravo tako mogu uštedjeti puno novca, zaključuje Ivana.