Zamislite da vas osoba koju volite najviše na svijetu odvede negdje, otvori vrata auta i samo ode. Ne vraća se. Ne objašnjava. Vi čekate i čekate. Satima, danima. To je stvarnost s kojom se suočavaju napušteni psi. I sada, napokon, zakon prepoznaje njihovu patnju.
U ožujku 2024. Hrvatski sabor izglasao je izmjene Kaznenog zakona prema kojima napuštanje životinje više nije samo prekršaj, već kazneno djelo. Kazne uključuju do godinu dana zatvora, a ako je napušteno više životinja ili je neka od njih preminula pod sumnjivim okolnostima - do dvije godine. Uz to, sud može izreći i zabranu držanja životinja od jedne do pet godina.
Dok zakon pooštrava mjere, znanost nas suočava s još bolnijom istinom. Da - psi osjećaju napuštanje slično kao i ljudi, pokazuju znanstvene studije iz posljednjih godina.
Psi emocionalno reagiraju poput male djece. Stvaraju privrženost, osjećaju sigurnost uz svoje vlasnike, razvijaju rutinu i oslanjaju se na kontakt i izgrađen odnos. Gubitak svega toga odjednom za njih je traumatski šok.
U istraživanju japanskog znanstvenika Hiroshija Uetakea i suradnika (2016.), psi koji su tek stigli u sklonište imali su iznimno visoke razine hormona stresa. Pokazivali su tjeskobu, odbijali kontakt, jeli malo ili ništa pokazivali akcioznost (kretali se u krug) i znakove emocionalne krize.
Druga studija, Franklin D. McMillana, veterinarskog psihologa, istaknula je da napušteni psi razvijaju simptome slične posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSP-u). Mnogi pokazuju regresiju u ponašanju, izraženu potištenost i potrebu za sigurnošću. "Ljudski dodir doslovno spašava njihovu psihu", napisao je McMillan.
Najnovija europska analiza iz 2024. (van der Laan i suradnici) dodatno potvrđuje ozbiljnost situacije: psi koji su ostavljeni i završili u skloništima, čak i mjesecima kasnije, imaju povišene razine (kortizola) hormona kroničnog stresa.
Osim što pate psihički, psi često razvijaju i fizičke simptome. Napuštanje znači prekid rutine, gubitak izvora hrane, izloženost opasnostima, ali i imunološki pad. Stres kod pasa, baš kao i kod ljudi, ima posljedice na cijeli organizam, od probave do kože, apetita i opće vitalnosti.
Veterinari često upozoravaju da psi iz napuštanja dolaze s kombinacijom emocionalnog šoka i kliničkih simptoma: gubitak težine, nesanica, apatičnost, povlačenje u kut, autoagresivno ponašanje (npr. griženje šapa, repa), a u najtežim slučajevima i potpuni gubitak volje za životom.
Do ožujka 2024., napuštanje životinje u Hrvatskoj bilo je tek prekršaj kažnjiv novčano od 15 do 30 tisuća kuna, odnosno do 4000 eura. No to se u praksi pokazalo neučinkovitim. Kazne su rijetko izricane, a broj napuštenih životinja nije padao.
Nakon višegodišnjeg pritiska javnosti i udruga, Sabor je u ožujku donio povijesnu odluku: napuštanje je kazneno djelo, i to s ozbiljnim posljedicama.
Kazne po novom zakonu:
do 1 godine zatvora za napuštanje jedne životinje
do 2 godine ako je posljedica sumnjiva smrt uzrokovana od strane čovjeka ili je riječ o većem broju životinja
zabrana držanja i nabavljanja životinja od 1 do 5 godina
Zakon predviđa i mogućnost da sud, uz kaznu, naloži psihološku evaluaciju ili edukaciju o zaštiti životinja, osobito kod ponavljača.
I dok su u fokusu najčešće same životinje, psiholozi sve više proučavaju i emocionalne posljedice koje napuštanje ostavlja na same vlasnike. U mnogim slučajevima, osobito kada se napuštanje dogodi zbog "više sile" npr. siromaštva, selidbe ili bolesti, osjećaj gubitka može biti razoran.
Psihologinja s australskog sveučilišta Queensland analizirala je reakcije vlasnika koji su morali odustati od svojih ljubimaca. Rezultati pokazuju da kod njih dolazi do žalovanja sličnog kao kod smrti člana obitelji, s fazama šoka, krivnje i tuge. No neki vlasnici tijekom tog procesa razvijaju i emocionalnu otpornost, suosjećanje i društveni angažman, pokazujući da čak i bolna iskustva mogu donijeti nešto vrijedno.
No ključan je trenutak prije same nabave psa. Odlučiti se za psa nije isto što i kupiti bicikl. To je emocionalna i financijska obveza i odgovornost na 10 do 15 godina. Hrana, veterinarska skrb, vrijeme, pažnja, trening, edukacija - to su dugovi koje preuzimamo istog trena kad pas zakorači u naš život. Pas čovjeka ne može zamijeniti ako mu postane teško ali nažalost čovjek psa može. I tu nastaje tragedija!
Postoje rješenja - napuštanje to nije.
Ako zbog bolesti, selidbe, financijskog razloga ili drugih životnih okolnosti više ne možete brinuti o svom psu, to ne znači da ste potpuno bez izbora. Pokažite mu zadnju ljubav na koju ima pravo: pronađite mu siguran, odgovoran dom. Možda među članovima obitelji, prijateljima, ili preko udruga i zajednica koje se bave udomljavanjem.
Da, pas će vas možda tražiti pogledom. Možda će prvih dana tiho tugovati. Ali razlika između napuštanja i odgovorne predaje je ogromna. Jedno je izdaja, drugo je čin ljubavi kad više ne možete dati najbolje od sebe. Jer iako mu više ne možete biti dom, možete mu biti put do novog.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....