Da mi je biti morski pas...", pjevala je 1980. godine splitska grupa Metak. Danas bi možda ta pjesma zvučala: "Da mi je biti grenlandski kit!". Naime, grenlandski kitovi najdugovječniji su sisavci na svijetu, mogu doživjeti i više od 200 godina, a pritom rijetko obolijevaju od raka.
Grenlandski kit (Balaena mysticetus) endem je arktičkih i subarktičkih voda: dug je oko 20 metara, a trećinu tijela mu zauzima glava. Masa mu je od 80 do 100 tona, a hrani se sitnim morskim organizmima i planktonima. Veće životinjske vrste imaju tendenciju da žive duže, a imaju i veći broj stanica od manjih vrsta, što bi trebalo značiti da su i više izložene obolijevanju od karcinoma. Ali ne i grenlandski kitovi. Ovaj neočekivani fenomen poznat je kao Petov paradoks, po sir Richardu Petou, epidemiologu s Oxforda koji je još 1970. godine primijetio da neke velike životinje rijetko obolijevaju od raka, što se djelomično može pripisati tome što njihove stanice vrlo učinkovito popravljaju oštećeni DNK.
Prošlogodišnja studija pokazala je da je jedan od mogućih razloga zašto grenlandski kitovi rijetko obolijevaju od malignih bolesti to što imaju više kopija gena koje suzbijaju razvoj raka. Sada su dr. Vera Gorbunova sa Sveučilišta Rochester u New Yorku i njezini kolege proučavali koliko dobro stanice kože različitih životinja popravljaju vrstu genetskog oštećenja u kojem su prekinuta oba lanca molekule DNK. Tim je otkrio da u usporedbi s ljudskim, kravljim i mišjim stanicama, dvostruko više oštećenih stanica grenlandskog kita popravlja lomove DNK. Istraživači su također otkrili da je protein CIRBP, koji je uključen u popravak DNK, u stanicama grenlandskog kita zastupljen u puno većim razinama nego u ljudskim, kravljim i mišjim stanicama. Kako bi testirali može li to povećati učinkovitost popravka DNK, tim je genetski modificirao ljudske i mišje stanice da proizvedu visoke razine verzije proteina CIRBP pronađene u grenlandskim kitovima. Ove prilagođene ljudske i mišje stanice mogle su popraviti oštećenja DNK otprilike dvostruko učinkovitije u usporedbi s običnim stanicama. Studija tima dr. Gorbunove još nije objavljena u znanstvenom časopisu, ali je dostupna u repozitoriju bioRxiv, gdje se objavljuju radovi iz biologije koji još nisu prošli recenziju.
- Ovo je izvrsno napravljena studija koja otkriva važan mehanizam koji doprinosi tome zašto se grenlandski kitovi odupiru raku i žive tako dugo - rekao je za New Scientist Antonello Lorenzini sa Sveučilišta u Bologni, koji nije sudjelovao u istraživanju