ZOO Zagreb odnedavno je bogatiji za još jedno maleno biće. Riječ je o dik diku, antilopi koja je gotovo najmanja na svijetu. Uz to je i najplašljivija, tako da je maleno biće teško vidjeti. Spol se još ne zna, jer je životinja ionako plašljiva pa je zaposlenici ne žele dodatno izlagati stresu kako bi je ulovili i vidjeli je li riječ o dečku ili curi. Na kraju krajeva, u roku od nekoliko mjeseci će se znati - ako malom biću počnu rasti rogovi, dečko je.
Naime, ženke dik dika su ponešto veće od mužjaka, ali zato rogovi krase samo pripadnike muškog spola. Posebna karakteristika ove vrste je njegova izduljena njuškica koja se spaja s nosom i omogućuje mu lakše hlađenje. Boja krzna varira od žućkasto sive do crvenkasto smeđe na leđima i od sive do bijele na trbuhu. Rep im je vrlo malen, pojašnjavaju u ZOO Zagreb.
Općenito, jako su maleni - dugi su, i to najveći od njih, svega 57 centimetara, a teški od tri do devet kilograma. Inače žive u suhim i grmovitim područjima. Ne zalaze preduboko u savane. Potrebna im je gusta šikara u kojoj se skrivaju i hrane. Ne zahtijevaju puno tekućine.
Zbog svoje veličine i ubrzanog metabolizma, dik dik mora unositi više hrane nego njegovi rođaci. Potrebna im je vegetacija koja se lako probavlja i koja ima niski udio vlakana. 80 posto prehrane im se temelji na lišću drveća i šikare, 17 posto otpada na trave, a na jelovniku im se znaju naći šaš i različite biljke. U ZOO vrtu hrani ih se peletima, sijenom, lucernom, povrćem, zobenim pahuljicama...
Dik dik antilope imaju monogamni odnos s drugom jedinkom. Ženke postaju spolno aktivne sa šest mjeseci starosti, a mužjaci su spremni na reprodukciju nakon godinu dana. Mužjak i ženka ostaju jedno uz drugo zauvijek. Mužjak se udvara ženki tako da trči iza nje, s izduljenim vratom i njuškom koja viri prema van. Trudnoća traje 169-174 dana, a na svijet dolazi jedan mladunac. Tijekom godine su moguća dva legla koja se događaju od studenog do prosinca i od travnja do svibnja. Za razliku od ostalih preživača, dik dik antilope se rađaju s prednjim nogama položenim uz tijelo, a ne izduženima naprijed.
Aktivni su i danju i noću. Izmjenjuju periode aktivnosti i periode odmora. Vrlo su sramežljivi i povučeni te se većinu vremena skrivaju u šikari i grmlju. Njihovo ime potječe od toga da kada se preplaše krenu skakutati i proizvoditi zvuk ”zik-zik” ili ”dik dik”. Dok obilaze svoj teritorij koriste se utvrđenim stazama. Svaka obitelj dik dik antilope obilježava svoj teritorij kroz ”ceremoniju defekacije”. Ceremonija započinje tako da ženka vrši defekaciju i urinira, a mužjak stoji iza nje. Zatim mužjak ponjuši njenu mokraću, uvije gornju usnu i pokaže zube.
Prednjim nogama postruže njene fekalije i na to mjesto se on pomokri i obavi defekaciju. Nakon toga mužjak označi stabljiku mirisom kojeg ispušta iz podočne žlijezde. Tim činom je mužjak zadržao poziciju branitelja teritorija. Ženke nisu sposobne održavati teritorij same. Konflikti između teritorijalnih susjeda nisu česti, ali se povremeno dogode. Mužjak iz svake od skupina se zatrči jedan na drugoga, kratko stanu, snažno trznu glavom i okrenu se natrag. Svaki put kad se udaljavaju odlaze na veću razdaljinu i ponavljaju juriš jedan na drugoga dok jedan ne odustane. Konflikt je zaključen kada oba mužjaka obave uriniranje i defekaciju.
U prirodi ih jedu leopard, gepard, pavijani i pitoni. Ne zna se koliko dugo žive, no pod skrbi ljudi dočekaju i 17. rođendan. Dik dik je kao vrsta evoluirao u Miocenu, prije 12 milijuna godina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....