Iz osječkog azila objavili su dramatičnu poruku: voda im je došla do grla. U 18 dana ove godine stiglo im je čak 39 pasa i situacija, kažu, nikad nije bila toliko loša.
- Ovog puta stvarno je previše. Osim azila prepune smo i po svojim stanovima, kućama, i nemamo kako i nemamo gdje sa psima. Da se razumijemo, znamo mi itekako a i nema potrebe da si lažemo; jasno je kao dan da mi servisiramo tri županije. I nije da smo si samo mi tako umislile, znaju to mnogi. Nitko neće na glas priznati (a ono što me nervira do daske jest to što neće ni poduzeti!) al situacija je točno takva, da. Nema šanse NIKAKVE da se u Osijeku odjednom izbaci svaki dan 10 pasa. To su psi koji u životu nisu vidjeli tramvaj, ne znaju na cestu, rane od lanaca... - poručuju iz azila.
Kad se pojavila korona i onaj prvi lock down odnosno, kad se zabranilo prometovanje među gradovima, kažu, nije im došao u mjesec dana niti jedan jedini pas. Jednostavno nije bilo napuštenih na području grada Osijeka. To im je pokazalo da psi dolaze iz drugih mjesta i gradova.
Čest je ovaj scenarij: netko pronađe psa na ulici neke druge općine ili grada, pa nazovu njih. Oni ih usmjere na komunalne redare, ali im se ljudi ubrzo opet jave i kažu im nešto nevjerojatno.
- Kaže: ‘zvala sam i znate što mi je rekao komunalni redar? Rekao mi je da odvezem štence/psa u Osijek i ostavim ih tamo, da će ga tamo pokupiti azil‘ - pojašnjavaju. Kad ljude potom zamole da posvjedoče, kako bi oni podnijeti prijavu DORH-u protiv općine, ljudi to ne žele, da se ne bi zamjerili. I tako se, kažu, njima gomilaju psi i frustracije.
- A oni koji bi trebali biti odgovorni, oni koji bi trebali izdvajati novac, organizirati pomoć, graditi azile (nek budu mali azili, za po 20 pasa!) se grbave, po dobrom starom domaćem običaju natovare drugima na grbaču, onima "koji su to izabrali" ili koji "to dobro rade" ili je još jednostavnije "ja bih sve to pobio" a ta posljednja rečenica je izašla, također, iz usta jednog komunalca vjerovali ili ne - dodaju.
Kažu da su tijekom godina kastrirali preko dvije tisuće pasa, a uglavnom su to psi iz prigradskih osječkih naselja, tako da sam grad i okolica nisu problem.
- Lakše je reći "odvezite i ostavite u Osijeku".
Jednog dana, jednom će mi neko reći s druge strane slušalice "nema frke, posvjedočit ću" i onda ćemo spržiti guzice nekim ljudima.
Jednom će netko upisati broj tablica dušobrižnika koji misle "bar sam nešto napravio" i potom mirno spava, uostalom zaista se nadam da ni karma neće biti milostiva.
Jer svi ti takvi, umjesto da zaista nešto učine se** po onima koji nešto rade, jašu nam po kičmi dok ona ne pukne.
A jednom, pod ovakvim pritiskom će pući.
Ne prijetim nego sam realna.
I tko će onda?
Onda će reći - ima previše pasa, treba opet početi ubijati pse po skloništima
I to će biti rješenje kojem ste doprinijeli svi vi koji ih ostavljate pse kojekuda po Osijeku i prigradskim naseljima.
Ja vam odmah kažem da primati pse ovim tempom mi nemamo šanse.
Mi spasiti sve ne možemo, jednostavno nismo svemogući - poručuju iz azila.