Par dvoprstih ljenivaca stigao je u zagrebački Zoološki vrt, pa će tako posjetitelji tog Zoo-a ponovno, nakon 12 godina, moći vidjeti te životinje kojima je lijenost stil života.
Riječ je o novom ljubavnom paru - Enniu koji je u zagrebački Zoo-a došao iz Njemačke i Matildi koja je došla iz Mađarske. Oni su pripadnici najveće vrste ljenivaca na svijetu, istaknuli su u Zoo-u.
Ennio je dvogodišnjak rođen u njemačkom Krefeldu, a Matilda je četverogodišnjakinja iz mađarske Jure. Zajedno su se uselili u nastambu u Tropskoj kući zagrebačkog Zoo-a, no ponašaju se kao da se znaju čitav život. Dobro se slažu, ali ne pretjeruju s interakcijom. Ona voli drijemati u kućici, a on uživa u izležavanju na otvorenom - na aranžurima. Ennio je i malo aktivniji od partnerice, no poštuje njezin dnevni ritam, kao da zna koliko je za ljepotu važan san, kažu u Zoo-u.
"Ljenivci gotovo polovinu dana prespavaju. Život provode u krošnjama, a na tlo se spuštaju svakih nekoliko dana samo kako bi obavili veliku nuždu ili se preselili na drugo stablo. Njihov izmet otkriva kada su spremni za razmnožavanje", rekao je ravnatelj Zoološkog vrta grada Zagreba Damir Skok predstavljajući par dvoprstih ljenivaca, upravo na Međunarodni dan ljenivaca.
Skok kaže da je Matilda spolno zrela, a Ennio će biti za nešto više od dvije godine.
Istaknuo je da u zagrebačkom Zoo-u dvoprstih ljenivaca nije bilo 12 godina. Posljednji koji je živio u Zoo-u grada Zagreba bio je Mišek, ljenivac koji se mnogim posjetiteljima uvukao pod kožu. Skok kaže da je njemačko-mađarski par na dobrom putu da postane jednako omiljen.
Kako bi Ennio i Matilda imali što ugodniji život, uređena im je nastamba u kojoj je svaki detalj stvaran s velikom pozornošću.
Dvoprsti ljenivci u prirodi nastanjuju tropske kišne šume sjevernih dijelova Južne Amerike. Biljojedi su. Zagrebački par ljenivaca uz lisnato i korjenasto povrće povremeno, kao proteinsku dopunu jelovnika, dobiva jaja. Posebna poslastica ljenivcima je lubenica, pa njezine komadiće dobivaju tijekom treninga. Ti se treninzi rade kako bi se životinje navikle na veterinarske preglede te pripremile za situacije poput transporta.
Ljenivci su izvrsni plivači, ali imaju slabe stražnje udove zbog čega na njima ne mogu stajati niti pomoću njih hodati. Zbog toga po tlu pužu povlačeći tijelo svojim snažnim prednjim udovima. Na tim udovima imaju po dvije zakrivljene kandže, a na stražnjima po tri kandže. Kandže im mogu biti dugačke i do 7,5 centimetara.
Glava im je kratka i spljoštena s prčastim nosom, rudimentarnim ušima i velikim očima. Zubi su im bez korijena te konstantno rastu, a sjekutići im nedostaju.
S obzirom da cijeli svoj život provode naopačke, krzno simpatičnih krezubica ima razdjeljak na trbuhu, a dlake su usmjerene prema leđima. Na krznu ljenivaca u prirodi se razvijaju alge što mu daje zelenkastu boju te doprinosi kamuflaži životinja u krošnjama.
Jedinke teže između četiri i 11 kilograma, a tijelo im je dugo između 54 i 88 centimetara. U prirodi žive dvadesetak godina, a u zoološkim vrtovima i dvostruko dulje.
Kako bi posjetitelji zagrebačkog Zoo-a što bolje upoznali dvoprste ljenivce, u Zoo-u su za njih pripremili poučni program koji ih očekuje u subotu, 24. listopada od 11 do 15 sati. U edukativnom kutku ispred Tropske kuće govorit će se o ljenivcima, ali i životinjskim vrstama s kojima oni dijele stanište. Među tim su vrstama tamarini, crnokljuni tukani, kajmani, šarene boe i otrovne žabe.
Ljenivci (lat. Pilosa) dijele se na dva tipa - dvoprste i i troprste ljenivce. Trenutačno ih je poznato šest vrsta. U prošlosti su živjeli i golemi ljenjivci koji su izumrli.