Zbog lova ptića i činjenice da im je u ovo doba godine toplije na stablima, tamo se penju poskoci. Zbog toga oni koji se šetaju po prirodi ne smiju samo gledati u tlo, već i u grane, gdje se poskoci skrivaju i griju, ali i love, jer su u pravilu uvijek blizu ptičjih gnijezda.
Tako je nedavno jedna grupa lovaca iz Lovačke udruge "Zec" iz Zagvozda morala prekinuti lov jer su u stotinjak metara vidjeli devet poskoka. Jedan je visio na visokoj grani. Zbog toga su spustili puške i otišli kućama.
No, nije da ih ima više nego do sad. Kako nam kaže Ivan Cizelj, stručnjak za gmazove i ravnatelj zagrebačkog ZOO vrta, pošto se radi o odraslim zmijama, na tom su području barem četiri godine, koliko im je potrebno da narastu. Dakle, ne radi se ni o kakvoj najezdi, samo su možda vidljiviji nego što su bili.
- Normalno je da se sad, recimo, penju na grane, zbog termoregulacije i prehrane pticama u ovo doba godine. Rekao bih da je samo dojam da ih je više, ali je više stvar u tome da se vijesti o susretima više i lakše šire nego prije - smatra Cizelj.
S obzirom na ovu vijest, koja zasigurno nije ugodna, a poglavito ne onima koji odlaze u prirodu, važno je istaknuti da su u Hrvatskoj u posljednjih 15 godina zabilježena tri smrtna slučaja zbog ugriza poskoka. Smrtni su ishodi rijetki u cijeloj Europi, a najčešće se događaju kod djece, dojenčadi ili starijih osoba koje već boluju od bolesti srca, krvnih žila ili pluća.
Kakvo je stanje s "dalmatinskim poskocima" upitali smo i prof. dr. sc. Borisa Lukšića, specijalista infektologa s Klinike za infektologiju KBC-a Split.
– Ove godine do sada bilo je ukupno sedam ugriza poskoka, od kojih je kod dva slučaja bila teža klinička slika, kada je poskok u blizini Aržana ugrizao čovjeka i slučaj Ukrajinke koju je poskok ugrizao na Hvaru. Ostali slučajevi bili su s blažim i srednje teškim kliničkim slikama trovanja zmijskim otrovom – govori dr. Lukšić, piše Slobodna Dalmacija.
U posljednjih pet i pol godina na području Splitsko-dalmatinske županije zabilježeno je 30-ak ugriza poskoka ili riđovke.
– U Dalmaciji uglavnom stradava seosko stanovništvo koje se bavi poljoprivredom. Najviše stradavaju djeca i starije osobe, a najčešće bivaju ugrizeni za ruke ili noge. Najviše je ugriza zabilježeno u svibnju, kao i u ljetnim mjesecima, jer su tada zmije izvan svojih staništa, a poljoprivrednici su najaktivniji. Najraniji ugriz je u Dalmaciji zabilježen u veljači, a najkasniji u studenome. Osim seoskog stanovništva, u posljednje vrijeme stradavaju od ugriza otrovnica i planinari, lovci, izletnici i turisti – kazuje dr. Lukšić.
Kakvo je liječenje i koliko ono traje?
– Liječenje uključuje prvu pomoć na terenu te stručnu medicinsku pomoć u zdravstvenoj ustanovi. Na terenu je potrebno osobu koju je ugrizla zmija otrovnica umiriti i dezinficijenskim sredstvom, ako ga imate pri ruci, isprati mjesto ugriza. Nakon toga slijedi imobilizacija ekstremiteta te transport do zdravstvene ustanove. Transport bi se trebao obavljati na nosilima, a ako to nije moguće, onda na neki drugi način, ali svakako ugrizena osoba ne bi smjela trčati, već hodati s pauzama.
Dolaskom u zdravstvenu ustanovu pacijenta je potrebno stalno nadzirati, napraviti mu laboratorijske pretrage, EKG. Ako se radi o blažoj kliničkoj slici, pacijentu se ne daje antiviperini serum, već samo simptomatska terapija – kazuje dr. Lukšić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....