Sad znamo ono što naši predci nisu: ako životinju s jednog kraja svijeta donesemo u drugi kako bi spriječila širenje neke druge životinje, to obično završi kaotično. Mnogo je takvih primjera na svijetu, ne treba ih ni navoditi, ali imamo mi takvo nešto i kod kuće. Dovoljno je da pogled bacimo na Mljet, da se prisjetimo kako su naši prethodnici doveli indijske mungose da tamane zmije, pa da budemo svjesni da postoji problem. I to ne samo na Mljetu, nego su se ovi malci proširili na jugu sve do Albanije. Ima ga na još nekim otocima (Korčula, Brač i Šolta), a i na kopnu. Trenutno s njim muku muče u dolini Neretve.
Iako jedu zmije, ovi malci zapravo pustoše sve pred sobom: male gmazove, vodozemce, sitnu divljač i ptice. Ne bi se to na prvi pogled reklo, ali zbog svojeg je apetita ta zvjerčica uvrštena na Popis invazivnih vrsta EU. Naša je zemlja jedina u Uniji u kojoj ima mungosa, pa moramo paziti da se ne prošire dalje.
- U Neretvi je prisutan na cijelom teritoriju. Prije sedam ili osam godina vidio sam prve mungose koji su prešli Neretvu. Nisu bili živi, nastradali su od automobila. To znači da je njima sada prva prirodna barijera rijeka Cetina - kaže nam Bariša Ilić iz Ornitološkog društva Brkata sjenica iz Metkovića.
Zbog toga je Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije prošli tjedan pokrenula projekt vezan upravo za ovu životinju. U planu im je najprije postaviti fotozamke da bi otkrili gdje ovih malenih stvorenja najviše ima. Ne zna se, naime, koliko ih je, gdje su i koliko se brzo šire. Potom će, kako su obavijestili javnost, početi ‘njihovo neškodljivo uklanjanje iz prirode‘
Mali indijski mungos (Herpestes javanicus) živi na području Bliskog istoka i Južne Azije. Premda se širio i samostalno, uglavnom je za to što ga ima na svim stranama svijeta odgovoran čovjek, jer je ta životinja korištena kao način borbe protiv zmija. Što se same Neretve tiče, problematično je što se tamo naselio, jer u dolini te rijeke brojne ptice žive, zimuju ili se razmnožavaju.