‘Solinki‘ prijeti invazivna vrsta koja je dospjela u Jadro, stručnjaci objašnjavaju kako je prepoznati

U Solinu često tepamo našoj ‘solinki‘, mekousnoj endemskoj pastrvi koja je ugrožen i kojoj je prije 13 godina u središtu grada podignut spomenik. No, ta je vrsta ugrožena i strogo zaštićena.

Nadu da neće izumrijeti donose stručnjaci iz Javne ustanove ‘More i krš‘ Splitsko-dalmatinske županije, koji su ove godine uspješno započeli prvi umjetni mrijest mekousne pastrve ‘solinke‘ u okviru projekta ‘Improve river Life‘.

– Danas svjedočimo smanjenju populacije mekousne pastrve u Neretvi, dok je na Krki više nema. Zahvaljujući predanom radu u rijeci Vrljici postoji stabilna populacija, a nova nada postoji i za rijeku Jadro, gdje je započet prvi umjetni mrijest – kažu iz tima Javne ustanove na čelu s ravnateljem Domagojem Lažetom.

Bozidar Vukicevic/Cropix

U suradnji s Prirodoslovno-matematičkim fakultetom iz Zagreba prije deset godina su na izvoru rijeke Vrljike krenuli u akciju. Od tada do danas su proveli niz raznih programa kako bi je zaštititi. Tako je i u novom projektu.

– Riječ je prvenstveno o sadnji riparijske vegetacije, odnosno vegetacije koja inače raste uz rijeku. U najvećoj mjeri to je vrba, a isto se tako nadamo da će, primjerice u Imotskom, znatan doprinos biti i kroz projekt poboljšanja vodno-komunalne infrastrukture takozvane Aglomeracije, čime će i voda u rijeci biti čišća – ističe Lažeta i dodaje da im problem stvaraju alohtone vrste. Na području Jadra to je kalifornijska pastrva, a u Vrljici je štuka, piše Slobodna Dalmacija.

– Osim mrijesta i sadnji riparijske vegetacije u sklopu projekta je planirano i uklanjanje umjetnih barijera na području Jadra i Vrljike. Te umjetne barijere na određeni način sprječavaju prirodni tok, one su ga usporile. To su, recimo, neki umjetni betonski slapovi ili cijevi koje su nekoć imale funkciju navodnjavanja, međutim, danas je to dobrim dijelom napušteno, ali zbog toga riba ne može prirodno migrirati – objašnjava.

Bozidar Vukicevic/Cropix

I dok čuvari prirode kreću u potragu za kalifornijskom invazivnom vrstom, Zvonimir Matijević, voditelj projekta, razrađuje dalje cijelu priču.

– Nakon ovoga provodit ćemo i projekt ‘Refresh fish life‘, gdje ćemo se baviti zaštitom nekih drugih riba u našim rijekama, međutim, trenutačno smo najviše zaokupljeni temama za mekousnu pastrvu ‘‘solinku‘. Ona je tu od davnih dana, ona je naša endemska vrsta, međutim, zbog klimatskih promjena dolaze joj razne prijetnje - ističe.

Od 2020. godine vode projekt mrijesta mekousne pastrve na rijeci Vrljici. Tamo imaju mrijestilište, koje uspješno radi, pa su odlučili isto napraviti i na Jadru. Na toj je rijeci situacija teža, a rijeka je, sa svojih 4.5 kilometra, puno kraća.

- Tehnologija je danas takva da imamo inkubacijske ležilice u rijeci i tako simuliramo prirodni ambijent – pojašnjava Matijević, dodajući kako stručni tim procjenjuje kako danas na tisuću pastrva u Jadru ima dvjesto jedinki mekousne pastrve.

Čuvarska služba Javne ustanove ima desetak ljudi i pokrivaju 39 područja na području županije. Na rijeci Jadro su gotovo svakodnevno.

Bozidar Vukicevic/Cropix

- Još više radimo na edukaciji jer ima ljudi koji i dalje love mekousnu pastrvu, pa ih upozoravamo i pritom educiramo da je ovdje, u rezervatu na izvoru Jadra, zabranjena svaka vrsta ribolova osim u znanstvene svrhe. Na ostalom dijelu rijeke, nizvodno od Uvodića mosta, dozvoljen je sportski ribolov, dok ribolov mekousne pastrve nigdje nije dozvoljen. Ribolovna društva to znaju, paze na mekousnu pastrvu i poštuju pravila – govori Kurtović, ističući kako je lovostaj od 1. listopada do 1. lipnja.

Osim na krivolov, na čuvarima je, kaže, da upozoravaju i na nelegalno kampiranje i loženje vatre na otvorenome, kako ovdje, tako i na drugim područjima, poput Cetine.