- Šokantni događaj usmrćivanja bjeloglavog supa vatrenim oružjem na području Vinjana Donjih kod Imotskog prije nekoliko dana upozorava nas kako su kaznena djela poput krivolova još uvijek svakodnevna pojava u Hrvatskoj - kažu iz udruge BIOM.
Bjeloglavi sup (Gyps fulvus) je jedini predstavnik skupine strvinara koji se održao u Hrvatskoj, a jedina preostala gnijezdeća populacija ove vrste održala se na području Kvarnerskih otoka (Cres, Krk, Plavnik i Prvić). Ove je godine ljubitelje prirode razveselila vijest o ponovnom gniježđenju bjeloglavih supova na planini Učki u području istoimenog parka prirode i to nakon više od sto godina izbivanja. Ovaj je događaj potvrdio kako provedba aktivnih mjera očuvanja bjeloglavog supa ne samo da pomaže pticama na postojećim kolonijama, već im omogućuje širenje u druga područja, odnosno povratak na povijesna gnijezdilišta u kopnenom dijelu Hrvatske.
- Ovaj nas zločin upozorava na činjenicu kako opstanak ove ugrožene vrste neizostavno ovisi i o nama, ljudima. Kad je riječ o bjeloglavim supovima, njihovo očuvanje podrazumijeva brigu za svaku pojedinu jedinku. Supovima je, naime, potrebno pet dugih godina da dosegnu spolnu zrelost i potom, ukoliko uspiju, iznesu na svijet tek jednog jedinog ptića godišnje. Zato je svaki smrtni slučaj u ovako malobrojnoj populaciji velika stvar. Za razumijevanje brojnosti ove vrste kod nas, možda će poslužiti primjer kako je danas broj stanara u nekim većim zagrebačkim neboderima veći od ukupnog broja odraslih (spolno zrelih) jedinki ove vrste u Hrvatskoj m- poručuju iz udruge.
Bjeloglavi supovi kao strvinari u potrazi za hranom svakodnevno mogu preletjeti kilometarske udaljenosti. Ovi s Kvarnera redovito se po hranu znaju zaletjeti do sjeverne Italije. Jasno je stoga kako se supa ne može očuvati samo fokusiranjem na manje lokacije poput pojedine planine ili otoka, već je nužno osigurati uklanjanje postojećih prijetnji na puno širem području, pa čak i u susjednim zemljama. Od ilegalnih praksi koje predstavljaju prijetnju za supove posebno se ističe i trovanje, još uvijek ustaljena praksa borbe sa vukovima i čagljevima u nekim dijelovima Hrvatske. Supovi tada nastradaju kao slučajne žrtve jer nikako ne mogu znati kako je izložena lešina ustvari prepuna otrova, a upravo je jedan takav slučaj, krajem ‘90ih doveo do nestanka posljednje preostale kolonije bjeloglavog supa u kopnenom dijelu Hrvatske, pojašnjavaju iz udruge.
- Dosadašnji opstanak hrvatske populacije bjeloglavih supova na Kvarneru svjedoči o pohvalnom odnosu lokalnog stanovništva spram tih ptica, te daje primjer svima kako bismo se trebali odnositi prema ugroženim sastavnicama prirode. Osim osiguravanja hrane na hranilištima, supove je potrebno čuvati od uznemiravanje na gnijezdilištima, strujnih udara na dalekovodima te već spomenutog trovanja.. Dakako, prije svega je potrebno spriječiti njihovo ubijanje iz bilo kojeg razloga. Gotovo istovremeno s ovim tragičnim događajem svjedočili smo i vrlo pohvalnom primjeru brižnog odnosa prema ovoj, zakonom strogo zaštićenoj vrsti. Iscrpljenog supa koji je pronađen na otoku Hvaru zbrinuli su lokalni lovci te stavili na trajekt kako bi ga mogla preuzeti stručna osob - ističu i dodaju:
- Ovaj nas slučaj samo podsjeća na činjenicu kako je na području Hrvatske krivolov i dalje prisutan u značajnoj mjeri, a posebno na području Dalmacije. Još se sjećamo slučaja usmrćivanja ćelavih ibisa početkom 2020. godine, kad su u Hrvatskoj stradala četiri ibisa, od čega dvije jedinke u krivolovu, nedaleko od Parka prirode Vransko jezero. Koncem iste godine pronađen je stradali kvarnerski sup Fojiška u Crnoj Gori, gdje je dvije godine ranije na Ulcinjskoj solani olovnom sačmom ustrijeljen kvarnerski sup Perun - pojašnjavaju.
Stručna procjena govori da oko 500 tisuća ptica godišnje strada u krivolovu u Hrvatskoj. Mnoge su od njih “šaptom pale”, jer se radilo o lovnim vrstama ili pticama koje nisu nosile satelitske odašiljače. Praćenje ptica putem satelitskih odašiljača u Hrvatskoj je još uvijek rijetkost.